Školovanje za biro

Svake godine se iznesu i podaci o deficitarnim zanimanjima, o poslovima u kojima postoji najveća šansa da se brzo dođe do radnog mjesta, podaci o tome koji su radnici zaista potrebni našim poslodavcima. I šta se dešava? Ništa. Ili, da ne budem baš previše oštra, veoma malo.

Ko je odgovoran i kako je moguće da se tako nešto dešava? Teško pitanje.

Ali, najbolje je krenuti od početka, u ovom slučaju od škola. Već u osnovnim i srednjim školama trebalo bi više promovisati deficitarna zanimanja. Ne kažem da se to ne čini i sada, ali očigledno - nedovoljno. Mladim ljudima se mora jasno ukazati na stanje koje vlada na tržištu rada i koji radnici su poslodavcima potrebni, a koji ne.

Treba im i pokazati kakva je situacija na biroima, da bi već tada vidjeli da postoje armije i armije nezaposlenih, koji već godinama čekaju na zaposlenje, možda baš sa tom srednjom školom ili fakultetom na koji su oni naumili da se upišu.

Drugi korak su fakulteti. Krajnje je vrijeme da sve visokoškolske ustanove, od javnih do privatnih, prestanu da "štancaju" diplome kao na traci. Ružno rečeno, ali tako je.

Nemoguće je da se svake godine upisne kvote ne smanjuju ili, ako se smanje, onda je to za 0,01 odsto na onim studijskim programima koje su pohađali sada najbrojniji na biroima.

Treći korak je na samim tim mladim ljudima, koji moraju da se zapitaju šta žele i koliko su njihove želje realne.

Nijednom društvu, a pogotovo ne našem, ne trebaju svake godine hiljade i hiljade novih ekonomista, pravnika ili filozofa, dok nam sa druge strane nedostaju nastavnici matematike, fizike, tehničkog obrazovanja, inženjeri iz raznih oblasti, majstori, zanatlije…

Za ta radna mjesta se svake sedmice bezuspješno raspisuju konkursi, jer nema ko da se na njih javi. A i kako će, kada su svi, eto, ekonomisti, razni menadžeri, pravnici i filozofi, koji imaju diplomu, ali nemaju gdje da tu diplomu uz biografiju i prilože…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.