Školovanje činovnika

Da taj idealni scenario često ne pije vode jasno je svima, a najbolji primjer su institucije u kojima sjede i oni koji tek treba da uče.

Odavno je poznato da su zajedničke institucije na nivou BiH idealno mjesto za "uhljebljenje" rodbine i prijatelja sa svih strana, jer se često za malo ili nimalo posla za nagradu dobiju mjesečno dvije ili tri prosječne plate u ovoj zemlji. Armija činovnika nadaleko je poznata kao organizovana potrošačka mašina koja godišnje spiska milione maraka. Iako bi oni koji konkurišu na mjesta u administraciji trebalo da posjeduju potrebna znanja i diplome, veliki broj njih dolazi bez podloge u ugodne fotelje i tek tada kreću da se školuju. Naravno, o trošku države.

Daleko od toga da čovjek ne treba da uči dok je živ, ali neke osnove ipak moraju da postoje. Posebno za ljude koji sjedaju u institucije i koji po logici svojim znanjem treba da daju vjetar u leđa instituciji u kojoj rade. Međutim, institucije na nivou BiH i oni koji rade u njima su posebna priča. Njeni akteri uče tekst tek kada izađu na premijeru. Možda i kasnije. A budžet to trpi i svi plaćamo šminkanje njihovih biografija. Kada to i uspiju i o državnom trošku se dočepaju doktorskih, magistarskih i drugih zvanja obično napuste administraciju u potrazi za još bolje plaćenim poslovima. Dakle, kada se sve sabere i oduzme korist imaju samo oni, a štetu država.

Kolika je šteta pokazuju revizorski izvještaji. Poreski obveznici godinama daju hiljade maraka za školovanje i usavršavanje službenika u zajedničkim institucijama, a iz budžeta im je plaćena čak i literatura. Ona je samo prošle godine koštala oko 200.000 maraka. Nameće se pitanje gdje su te silne knjige, ko ih čita i šta imamo od svega. Službenici na nivou BiH nedavno su ocijenjeni slabom trojkom. Očigledno su bili loši đaci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.