Skandal diplomatija
BiH još zadugo neće na zelenu granu kada je riječ o njenom imidžu u svjetu, a to najdirektnije dokazuju kadrovska rješenja za ambasadorske pozicije širom svijeta.
Dok svaka zemlja u svijetu koja drži do svog imidža i koja hoće da privuče pažnju zemalja kako bi njenim stanovnicima danas-sutra bilo bolje, debelo vaga i odmjerava koga će poslati na neku ambasadorsku poziciju, u BiH se na najznačajnije destinacije šalju partijski poslušnici, rodbina i prijatelji.
Ne čudi stoga što se za bosanskohercegovačke diplomate na vrlo značajnim destinacijama zbog kojekakvih kombinatorika šalju kadrovi bez ikakvih referenci, znanja i digniteta, pa nije rijetkost da umjesto visprenih ljudi koji poznaju diplomatiju, način kako da uspostave veze ne samo sa zvaničnicima zemlje u koju ih šalju, nego i drugih koje bi na tim destinacijama mogli sresti, ustoliče ljudi koji čestito ne poznaju ni značajne ljude u vlastitoj zemlji. Od takvih sigurno BiH neće imati nikakve koristi, a biće na dobitku ukoliko je ne zadesi neki skandal po kojima je BiH, kada je o diplomatiji riječ, već odavno poznata.
Zemlja koja već godinama nema glavne smjernice svoje spoljne politike i koja od izbora do izbora bezuspješno obećava da će revnosno raditi na ekonomskoj diplomatiji, i ne može očekivati da joj se imidž u svijetu poboljša kada u diplomatiju šalje podobne, a ne sposobne. Ništa dobro od silnih ambasadora, konzula i ostalog osoblja u diplomatiji ova zemlja i ne može očekivati ako se ima u vidu činjenica da se na ambasadorske pozicije imenuju kadrovi koji zbog nesposobnosti nisu mogli da se nađu ni na jednoj važnijoj funkciji u zemlji.
Za svakog diplomatu u svijetu uslov je, osim diplomatskih referenci, izuzetno poznavanje nekoliko jezika. Kadrovska rješenja na bosanskohercegovački način kada je o diplomatama riječ idu toliko u besmisao da se na ambasadorske pozicije imenuju ljudi koji čestito ne govore ni maternji jezik. Stoga i ne čudi podatak da je bosanskohercegovačka diplomatija već odavno postala skandal-diplomatija.
Kada se sve ovo ima u vidu, ne čudi krilatica koja je gotovo postala epitet bosanskohercegovačke diplomatije. Ako hoćeš ambasadorsku poziciju, bitno je da imaš partijsku knjižicu, rodbinske ili prijateljske veze sa partijskim zvjerkama, a znanje nije neophodno. Nije daleko od istine razmišljanje da bi za ovu zemlju bilo bolje da umjesto ovakvih diplomata u svijetu nema nikoga da je predstavlja. Koristi ionako nema, a makar bi šteta bila izbjegnuta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
