Sit gladnog ne razumije
Za 18 godina na računima političkih partija u BiH završilo je više od 335 miliona maraka iz budžeta svih nivoa vlasti, a sudeći prema (ne)urađenom za nepune dvije decenije, i više je nego jasno da je taj novac uzalud bačen.
I nije to prvi, a sigurno ni posljednji put da se oni koji vedre i oblače u BiH rasipaju novcem. Tako je oduvijek.
A šta je sve moglo biti urađeno za tolike milione?! Koliko je škola, vrtića i zdravstvenih ustanova moglo biti izgrađeno?
Moglo je, ali su očigledno prioriteti malo drugačije posloženi. Da je tako, svjedoči i posljednji apel jednog humanitarnog udruženja iz Istočnog Sarajeva koje je moralo da obustavi isporuku obroka na adrese 60 korisnika jer nema novca. Da bi nahranili socijalno ugrožene, mjesečno im treba sedam i po hiljada maraka, a na računu trenutno nemaju ni 500. Nisu oni jedini. Koliko smo samo puta, usljed enormnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica, u proteklom periodu vidjeli apela javnih kuhinja širom zemlje da su im neophodne namirnice za tople obroke.
Da li su ti apeli ijednog trenutka dotakli ove što su u vjetar bacili 335 miliona maraka? Naravno da nisu. Čast izuzecima.
A prostom računicom, samo pomenuto udruženje koje je obustavilo isporuku obroka jer nema novca snabdijevalo bi svoje korisnike skoro četiri godine s tolikim milionima.
I ko zna šta je sve u ovoj zemlji moglo biti urađeno s tolikim milionima. Ali nije. I dalje vidimo one koji obroke, nažalost, traže po kontejnerima, višečlane porodice koje nemaju ni osnovno, a kamoli da djecu spreme za školu, brojne povratnike koji u 21. vijeku jedva da imaju krov nad glavom, dok im je struja misaona imenica.
I dalje je u ovoj zemlji milion problema, i infrastrukturnih i svih ostalih, ali to zabrinjava samo rijetke.
Dosjete se tih problema i ovi koji su spiskali više od 335 miliona maraka za 18 godina, ali samo u izbornim godinama.
Tada je svaka mjesna zajednica, svaki sokak i svaki mještanin bitan. Ali samo iz jednog razloga. Bitan je jer se od njega za svaki metar asfaltiranog puta očekuje glas na izborima. Samo zbog toga.
A to što su njegova djeca godinu ranije blatnjavim seoskim putem pješačila do škole i da li su imala marku za užinu, koga to briga. Ionako sit gladnog nikada razumio nije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
