Širom otvorene granice
Nebriga države i nesprovođenje mjera zaštite domaće proizvodnje doveli su agrar u BiH u loše stanje, a poljoprivrednici upozoravaju da ih nelojalna konkurencija iz Evropske unije i otvorene granice polako ali sigurno vuku na dno sa kojeg teško mogu da isplivaju.
Iako se godinama priča o uvođenju zaštite domaće proizvodnje, vlasti na nivou BiH još nisu donijele nijednu zaštitnu mjeru koja bi bar malo olakšala rad vrijednim i poštenim poljoprivrednicima.
Voćari, stočari, mljekari, povrtari i ratari ističu da više nemaju čemu da se nadaju ako mjere ne budu hitno uvedene, napominjući da su slamke za koje su se, poput davljenika, hvatali davno potrošene. Zbog problema sa kojim se suočavaju uputili su otvoreno pismo, puno kritike, na adresu Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Smatraju da zaposleni u toj instituciji nemaju ni volje, ni znanja da zaštite i ovo malo preostalih poljoprivrednika koji nastoje da očuvaju svoja ognjišta.
Da ne pretjeruju, pokazuju podaci prema kojima je uvoz junetine u BiH u posljednjih pet godina udvostručen, dok je uvoz svinjskog mesa povećan pet puta.
Nažalost, niko se ne pita zbog čega se u BiH svake godine uvezu tone mesa sumnjivog porijekla, dok domaći proizvođači svježe meso prodaju zabadava u mesnicama, a stoku daju u bescjenje na pijacama.
Niko se ne pita ni kako je seljaku koji cijelu godinu vodi bitku sa mrazom, gradom, poplavama, sušom i štetočinama kako bi proizveo povrće, voće i žitarice, koje na kraju nema kome prodati zbog tona sličnih proizvoda sa tržišta najbližih susjeda, Evropske unije, ali i dalekih, prekookeanskih zemalja.
Kako bi oni koji nas hrane i od čijeg rada zavisi sudbina mnogih porodica u RS podigli svoju proizvodnju na noge, potrebno je da se osvijeste i građani, pa tako prilikom kupovine pazare paradajz iz Semberije, a ne Makedonije, kao i ljevčanski krompir i majevičku šljivu umjesto onih iz EU. Ipak, rješenje bezakonja na tržištu nalazi se u rukama političara, koji uljuljkani u svoje udobne fotelje već duže vrijeme ne čuju vapaj poljoprivrednika. Međutim, vrijeme ističe i konkretne korake treba što prije preduzeti.
Uvođenje prelevmana, privremenih zabrana uvoza, carinskih opterećenja i sezonskih zaštitnih mjera za početak bi mogli dati pozitivne rezultate.
U suprotnom, za koju godinu sela i poljoprivredna imanja zasigurno će izumrijeti, a police u prodavnicama biće bez ijednog domaćeg proizvoda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
