Sipanje soli na ranu
Retorika je jedan od problema. Kad se priča o zapošljavanju, nezaposleni instinktivno zbore da je prihvatljivije rješenje preko granice, a da ih ovdje čeka čekanje na birou ili u najboljem slučaju crnčenje od jutra do sutra, za crkavicu koja jedva podmiri ratu kredita i trećinu potrošačke korpe - i to u najboljem slučaju.
Prihvatljivija rješenja su Slovenija, Austrija, Njemačka i Hrvatska, jer se među narodom takva priča primila još od vremena kad je društvo prvi put prepoznalo “odliv stanovništva” kao problem kojim bi trebalo da se nekako pozabavimo.
A to još nismo kadri, ne znamo ili ne želimo da znamo. Retorika se usložnjava, recimo, u Kneževu i Prnjavoru, gdje se ljudi u šali međusobno zdrave na njemačkom i slovenačkom, jer su im rodni krajevi poznati kao gastarbajterski.
Problem je baš taj, izvorni, gdje se reklama zapošljavanja preko grane širi staromodno od usta do usta i tada se gotovo nesvjesno, slušajući komšijsku priču o satnici plaćenoj u evrima koliko je ovdje u markama, opredjeljujemo na stranu koja je bliža džepu, ali dalja od srca i rodne grude.
I na svu tu muku i, po svemu sudeći, za društvo neizlječiv problem, dio institucija na nivou BiH izađe i javno podrži upravo to - odlazak ljudi iz zemlje trbuhom za kruhom.
Kao da im je tobože drago što se naš privatni i javni sektor ne jača svježom radnom snagom, već ga na tacni serviraju Slovencima, koji u zemljama biše Juge, pa tako i kod nas, kroz seminare o zapošljavanju mame strane radnike za svoja preduzeća.
Naravno da nije sporan lični izbor i niko nikog ne može natjerati da ne ode tamo gdje misli da mu je bolje, ali zašto dolijevati so na ranu i podržavati retrogradnu politiku radničkog napuštanja zemlje?
Poslovna zajednica Srpske, ali i FBiH smatra da se hitno mora stati u kraj višegodišnjoj praksi organizovanja sajmova i seminara koji za cilj imaju regrutovanje domaćih radnika te da institucije BiH ne smiju biti saučesnici stranih poslodavaca koji odvode kadar. Međutim, ako film vratimo unazad nekoliko godina, da li će se krvci, koji su do juče radnike bahato iskorišćavali, psovali i ucjenjivali, sami prepoznati? Probleme sada traže u drugima i predlažu sve i svašta.
Najbolja solucija je kreiranje određenog strateškog okvira na svim nivoima vlasti kojim bi jasno bili definisani ciljevi koji ne podstiču štetne efekte po našu privredu, a odliv radnog kadra to svakako čini. Pitanje je samo koliko je to u zemlji apsurda izvodljivo?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
