Sipaj za cvaju
Sudeći po cijenama goriva i drugih artikala u BiH u odnosu na region i Evropu reklo bi se da živimo u najjeftinijoj zemlji, pravom “Eldoradu”, ali stvarnost je drugačija i govori da najskuplje plaćamo jeftine stvari.
Iako su litar benzina i dizela skoro najjeftiniji u BiH u odnosu na region, njeni stanovnici ne mogu sebi da priušte da voze isuviše mnogo kilometara. Tako, kada se sve stvari stave na papir, dolazimo do frapantne činjenice da stanovnici BiH za svoju platu mogu da kupe maksimalno 480 litara goriva, dok jedan Slovenac umalo pa duplo više, za platu može da naspe 980 litara. Ispred nas su Hrvatska, čiji građani za platu mogu da natankaju 580 litara te Crnogorci i državljani Srbije.
Tako nam stvarnost i ekonomska statistika otkriva drugačiju priču od one koju nam mnogi prosipaju “kako nam je sve jeftinije nego negdje tamo”. Statistika je neumoljiva i kaže da plaćamo visoku cijenu za ono što se čini jeftinim, što ukazuje na dublje ekonomske probleme s kojima se suočavamo. Da stvar bude još gora, prognoze daljeg rasta cijene goriva nisu nimalo ružičaste, a kada skoči ono, skočilo je sve. Distributeri najavljuju nova poskupljenja, jer je cijena barela probila granicu od 90 dolara, što kod mnogih vozača već izaziva glavobolju i želju da trče odmah na pumpu ne bi li uštedjeli marku, dvije. Ona stara: “Sipaj za cvaju” pa se vidimo za sedam dana sada je daleko sjećanje, a sa novim cijenama “cvaja” bi mogla biti samo do sljedeće pumpe. Tako uprkos nižim cijenama goriva mnogim građanima je ograničen pristup tim dobrima, jer visoki troškovi stavljaju barijeru na sve. Činjenica da građani ne mogu iskoristiti prednosti niskih cijena ukazuje na širu nepravdu u raspodjeli prihoda i pristupa resursima.
To sve govori da smo daleko od “cjenovnog Eldorada” i bliži društvenoj bijedi i najnižoj ljestvici životnog standarda. Paritet između cijena i plata postaje sve izraženiji, što stvara čudan paradoks da živimo u društvu gdje su cijene robe i usluga relativno niske, a istovremeno imamo visoke troškove života. No, oni koji se pitaju i odlučuju iz udobnih fotelja ovo ne vide ili ne žele da vide pa tako često čujemo kako imamo najjeftinije gorivo u regionu, najjeftinije ovo ili ono i da su to prednosti našeg društva zbog kojih ne treba da tražimo “sunce tuđeg neba” i da kod nas, ko hoće, može živjeti i naravno voziti.
Međutim, realnost je sušta suprotnost i uprkos niskim cijenama građani jedva spajaju kraj s krajem. Ipak, ne treba da budemo cjepidlake, jer možda nemamo najveću platu u regionu, ali zato se možemo pohvaliti da nam je bar nešto veliko - razlika između prihoda i rashoda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
