Sinekura. Ccc...
Sinekura po definiciji predstavlja dobro plaćeno radno mjesto na kojem ne treba ništa raditi i obično se odnosi na one koji nisu uopšte kvalifikovani i osposobljeni za povjereni im posao. Pojam potiče od latinskih riječi sine i cura: sine znači bez, a cura je briga i iz toga je i najvećem laiku jasno o čemu je zapravo riječ, odnosno o kakvom (ne)radnom mjestu je riječ.
Na čistom srpskom jeziku to je onaj posao za koji naš narod ka‘e “lezi ljebe da te jedem” ili da preciziramo do kraja, to je ona gomila stranačkih uhljeba i besposličara koja se diči titulom savjetnika, a radi - ništa.
Dobro, nije baš da ne rade ništa, ustanu oni ujutro, pa popiju kafu, vjerovatno pročitaju i novine ili na svojim pametnim i naravno slu‘benim telefonima pogledaju šta ima na portalima, potom djecu ili unučad u svojim luksuznim i najčešće slu‘benim automobilima odvezu u školu, a poslije toga ne znaju šta će sa sobom.
Obično iz dosade nazovu poslodavca, svejedno da li je riječ o predsjedniku, ministru, direktoru ili načelniku ili gradonačelniku (zadr‘aćemo se na ovim posljednjim) i ukoliko se poslodavac javi, oni maznim glasom pitaju: “Šefe, treba li šta”. Pošto po pravilu dobiju odričan odgovor, ukoliko eventualno negdje nema nekakvo polaganje vijenaca, parastos ili nešto slično, oni ljubazno ka‘u: “OK, samo da se javim, tu sam ako nešto zatreba”. I time se praktično završi njihov radni dan, a sutradan Jovo nanovo! I tako od izbora do izbora, a neki od njih i od stranke do stranke.
Pri svemu tome se ti besposličari i uhljebi prostom svijetu iliti prosječnom biraču predstavljaju kao nekakav faktor i osobe bez čijih savjeta bi u najmanju ruku propala dr‘ava, iako ih se, što narod ka‘e, ne pita ni gdje se lug istresa.
Međutim, ono što posebno ‘alosti je činjenica da se prost svijet ili prosječan birač pomirio s tim da buljuk mediokriteta prima masnu platu ni za šta i nikom ništa. Ruku na srce, mo‘da bi se među “savjetnicima” mogao naći poneki izuzetak, ali svi znamo za šta izuzeci slu‘e.
Ali ono što dodatno ‘alosti i izaziva opravdan gnjev je stranačko licemjerje i njihova deklarativna podrška ideji o ukidanju sinekura ili savjetničkih funkcija u opštinama i gradovima. Svi su kao za to da se to ukine, ali…
A birači, ko birači! Iz izbora u izbore slušaju isto, ne glasaju drugačije i nadaju se da će biti bolje i da će napokon i njih zapasti neka sinekura. Ccc...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
