Sindikalni promašaji

Od ove garniture u Sindikatu ništa se drugo nije moglo ni očekivati, nego da jednog dana sam upadne u svoje neznanje, nadmenost, nerad i mnogo šta drugo. To je jedini sindikat koji se nije reformisao na cijelom području bivše Jugoslavije i istočnoevropskih zemlja. Ostali su u društvu sa svojim istomišljenicima na nivou BiH, koji su još gori jer im je ostao čak i stari naziv iz vremena komunizma. To je samo dio razloga zbog kojih je Sindikat energetike RS i napustio Savez sindikata RS.

Njihova je osnovna briga bila za svoje lidere, a ne za članstvo. Svjedoči to i činjenica da se ista grupa predsjednika granskih sindikata sa Rankom Mišić na čelu na tim pozicijama nalazi duže od 20 godina i živi kao bubreg u loju. Propustili su mnoge aktivnosti i šansu da djelovanjem izbore bolje uslove za radnike u koje se kunu. Sada im je za sve kasno.

Umjesto da pregovaraju sa socijalnim partnerima u posljednje vrijeme Savez sindikata je počeo da se dogovara sa Savezom za promjene, jer da nije tako, ne bi osnovna stvar koja je uzrok svim drugim zbivanjima prošla bez ijedne reakcije sindikalaca, a to je reformska agenda koja je usvojena na nivou BiH što je članstvo ostavilo u čudu. Znalo se da iz nje proizlazi zakon o radu.

Nasuprot tome, prema Vladi RS su zauzeli stav kao da su iznad države ne želeći, vidi čuda, ni da razgovaraju. Za razliku od Saveza sindikata, Sindikat energetike i Konfederacija sindikata su korektno radili i dobrim dijelom uspjeli izvući povoljnija rješenja za svoje članstvo, a jedno od najvećih za mene je bilo kada je Vlada RS prihvatila da u neku ruku bude garant za kolektivne ugovore sindikat - poslodavac.

Ponašanje nereformisanih sindikalaca me podsjeća na engleski sindikat UNISON koji u vrijeme Margaret Tačer takođe nije htio da pregovara smatrajući sebe višom institucijom od države. Rezultat je bio da su bez pregovora dobili novi zakon i samo za jedan dan više od 40.000 radnika rudara i drugih radnika je ostalo bez posla. Poslije tog sindikalnog promašaja članstvo je smijenilo sve svoje sindikalne rukovodioce, ali je to bilo kasno.

Savez sindikata decenijama nije uradio ništa na formiranju sindikata u privatnim kompanijama i preduzećima, a čak znam i mnogo privatnika koji bolje štite svoje radnike od sindikalaca kao što su vlasnici "Niskogradnje", "Kaldere" i drugih firmi.

Treba biti objektivan, a to većina članstva vidi, i priznati da je Vlada uložila više napora nego iko i ponudila dobar prijedlog zakona o radu. Zato podržavam predsjednika Sindikata uprave Tomislava Vrhovca jer je uvidio kud ovo nadmeno i nepristojno ponašanje vodi. Nažalost, ima i onih koji najmanje imaju prava da bilo šta govore poput Sindikata pravosuđa. Trebali bi reći za koje stranačke lidere iz Saveza za promjene rade.

Ako je aktuelna garnitura u rukovodstvu Saveza sindikata mislila da će ponoviti svoja sindikalna predsjednikovanja, konačno je članstvo otvorilo oči i shvatilo ko ih decenijama vodi. Poslije svega ne vjerujem da će iko od starosjedilaca ponovo dobiti radničko povjerenje.

Mirko Đukić, bivši predsjednik Sindikata energetike RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.