Sijanje mržnje

Na tom vašaru kojekakve retorike bilo je, međutim, svega više nego zalaganja za rješavanje ovog gorućeg humanitarnog pitanja, jer su neki poslanici sebi dali za pravo da zarobe ovu zemlju u eho rata, da joj trasiraju sudbinu u okvire haških presuda i da dodatno grade zid prema Srbiji koja je za njih "agresor" i zemlja koja ne misli dobro ni BiH ni regionu.

Jeftina politizacija čisto humanitarnog pitanja i igranje sa vrlo ozbiljnim stvarima i to od onih koji za sebe tvrde da su istinske demokrate, jasno govori dokle je demokratija na ovom prostoru otišla i da se upravo tu demokratija izjednačava sa mogućnošću da se sije mržnja i vrijeđa bez ikakvih posljedica.

Mladi SDP-ovac Denis Bećirović svojim zahtjevom da se protokol o saradnji u traženju nestalih lica između Savjeta ministara BiH i Vlade Srbije ne usvaja u Parlamentu dok u Hagu na budu izrečene presude Radovanu Karadžiću, Vojislavu Šešelju i Ratku Mladiću pokazao je ništa drugo do neviđenu neosjetljivost prema bolu porodica koje dvije decenije i više lutaju Balkanom i traže svoje najmilije.

Silne deklaracije, rezolucije, pisma i saopštenja koji su izašli iz Bećirovićevog pera sa namjerom da gradi zid i njeguje mržnju prema Srbiji, kao i opaske onih koji su ga u svemu tome podržavali, ovoj zemlji donijeli su samo epitet lidera u mržnji umjesto lidera pomirenja u regionu.

Ne bude li ova zemlja vrlo brzo našla mehanizme kojima će spriječiti i kazniti sve one zvaničnike koji parlamentarnu govornicu koriste za govor mržnje i netoleranciju, vrlo brzo bi se mogla naći u problemu u kome će joj biti nanesena dodatna politička šteta i dovesti je do političke zakovanosti za dno.

Jer nekim ljudima, koji za sebe tvrde da predstavljaju narode ove zemlje, zaista bi trebalo oduzeti riječ. Morali bi biti spriječeni da siju mržnju da ne bismo svi danas-sutra postali "politički magarci", a zemlja namagarčena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.