Sigurna kuća
To što migranti ulaze u BiH prelaziće preko njenih granica bez ikakvih problema nije nešto po čemu se BiH razlikuje od svih ostalih zemalja koje se nalaze na migrantskoj ruti.
Ali je zato BiH jedina zemlja u Evropi koja nema punu saradnju sa Evropolom, zbog čega potencijalni teroristi ili druga kriminogena i bezbjednosno interesantna lica mogu da uđu u BiH bez imalo straha da će im se bilo šta dogoditi. A to, najblaže rečeno, nije normalno.
Da pojasnimo, potencijalni ili čak dokazani terorista koji je označen kao takav i nalazi se u bazi podataka Evropola u Hagu može slobodno da dođe na granicu BiH, svoj pasoš da graničnom policajcu, prijavi eventualnu robu za carinjenje i tako slobodno uđe u BiH, jer nijedna policijska agencija u BiH nema podatke o njegovoj bezbjednosnoj istoriji.
Zašto? Zato što Operativni i strateški sporazum o saradnji sa Evropolom koji je u februaru 2017. godine ratifikovao Parlament BiH nije sproveden. To precizirano znači, nakon što je pomenuti međunarodni sporazum ratifikovan, zapelo je na unutrašnjem planu, jer resorni ministri nisu mogli da postignu Sporazum o uspostavljanju zajedničke kontakt tačke za saradnju sa Evropolom. Poslije mukotrpnih razgovora, u aprilu 2018. godine konačno je uz posredovanje tadašnjeg šefa Evropske delegacije u BiH Lars-Gunara Vigemarka postignut dogovor da kontakt tačka bude u Ministarstvu bezbjednosti BiH. Glavnu riječ u postizanju dogovora odigrao je tadašnji ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić koji je federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljošu Čamparu privolio da stavi potpis na Sporazum, pa čak i da oficir za vezu BiH u sjedištu Evropola u Hagu bude pripadnik MUP-a Republike Srpske.
Kada je sve bilo gotovo i kada je nesuđeni oficir već spakovao kofere za Hag, kao prvi pripadnik MUP-a u posljednje dvije i po decenije koji u Hag ide da radi, a ne da mu se sudi, Čampara je povukao potpis i Sporazum o uspostavljanju kontakt tačke je pao u vodu. Čamparino obrazloženje da je povukao potpis zato što je Sporazum i bez tog njegovog poteza bio nevažeći zato što ga nisu potpisali svi kantonalni ministri unutrašnjih poslova, tačnije ministri iz kantona sa hrvatskom većinom, jeste tačno, ali ne mijenja epilog i rezultat cijele priče.
A rezultat je da je BiH sigurna kuća za pripadnike terorističkih grupa. Ruku na srce, treba imati smjelosti, pa tvrditi da to nije i sada, jer je činjenica da nije izvršen nijedan ozbiljan teroristički napad u svijetu, a da neko od učesnika nije povezan sa BiH.
Pri tome je paradoks da oni s kojima se dovode u vezu danas sjede u Predsjedništvu BiH i idu u posjete, npr. Pakistanu, dok oni koji su se protiv njih borili trunu u Hagu. Eto, to je današnja BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
