Semihino protjerivanje
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH po samoj prirodi svog posla prioritetnije je od svih drugih institucija u ovoj zemlji i moralo bi voditi računa da se poštuju ustavna prava konstitutivnih naroda i da balans o nacionalnoj zastupljenosti između Srba, Hrvata i Bošnjaka bude kao pod konac.
Međutim, od dolaska Semihe Borovac na čelo ovog ministarstva ustavna prava, u prvom redu srpskog naroda, kada je riječ o nacionalnoj zastupljenosti dovedena su do apsurda. Od deset pozicija koje su u rangu pomoćnika ministra samo je jedna pripala srpskim predstavnicima, tek dvije hrvatskim, a na sve ostale Borovčeva je uhljebila Bošnjake i to uglavnom svoje stranačke kadrove.
Kada se ove činjenice imaju u vidu, nije teško naslutiti kakav je odnos ovog ministarstva i prema projektima i svim drugim pitanjima koja su u njenoj nadležnosti. Od toga kojeg su nacionalnog predznaka stanovnici kojima su namijenjeni ti projekti, zavisi i brzina njihove realizacije.
Osim kadrovskog pospremanja na štetu Srba, Borovčeva je u svom mandatu na sve načine nastojala da opstruiše izgradnju stambenih objekata za povratnike srpske nacionalnosti čija imovina već više od dvije decenije propada u Federaciji dok se oni potucaju ili po kolektivnim centrima ili podstanarskim sobama.
Po receptu ministarke Borovac na najperfidniji način vrši se etničko čišćenje Srba u Federaciji, o čijem nekadašnjem bitisanju na tim prostorima još jedino svjedoče groblja, poneka crkva i devastirana imovina.
Zbog opstrukcija Borovčeve i sporazum između BiH i Srpske pravoslavne crkve, potpisan prije tri godine, ostao je samo mrtvo slovo na papiru jer u njenoj ladici godinama prašinu skuplja spisak članova komisije koja bi trebalo da počne sa njegovom realizacijom.
S druge strane, kada je riječ o sporazumu sa Islamskom zajednicom, zbog kojeg se s vremena na vrijeme diže prašina u javnosti zbog toga što nije potpisan, prema zamisli ovog vrlo revnosnog pulena SDA, ova religija trebalo bi da dobije status državne, što nijednoj drugoj nije pošlo za rukom. Mnoštvo je primjera u ministarstvu kojim rukovodi Borovčeva da su ljudska i ustavna prava na najbezočniji način pogažena i svi oni koji bi morali da reaguju na takvo stanje uglavnom okreću glavu i prave se gluvi i nijemi. Neki od njih iz te institucije, što zbog straha za vlastitu egzistenciju, što zbog drugih neprijatnosti, ćute, a samo rijetki otvoreno progovore nadajući se da će se stvari pomjeriti sa mrtve tačke.
Ne budu li oni koji predstavljaju Republiku Srpsku konačno povukli poteze i zaustavili ovo jednonacionalno ovladavanje institucijama na nivou BiH, Ministarstvo za ljudska prava, gdje se prava gaze do bezočnosti, postaće primjer koji će početi da slijede sve druge institucije u ovoj zemlji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
