Sarajevsko hoću-neću
Političko Sarajevo je totalno dezorijentisano. Više ne zna na koju stranu udara od straha za, kako oni kažu, jedinu im domovinu, državnu zajednicu BiH. Političari su se formacijski razvili u strijelce pa tumaraju kako im se država tobože ne bi raspala. Šalju čak i novinarske emisare da do iznemoglosti maltretiraju predsjednika Srbije i političare sa raznih strana svijeta sa pitanjima o famoznom “non pejperu”.
Ono što je specifično da su se sada predstavnici bošnjačkog naroda ustremili ka međunarodnoj sceni i optužuju Sloveniju, Mađarsku, Srbiju, Hrvatsku i ko zna još koje zemlje za “non pejpersko” komadanje dejtonske tvorevine. E, u tome i jeste, što bi naš narod rekao, kvaka. Kada treba da proture neki izlobirani zakon onda u pomoć pozivaju međunarodnu zajednicu, “prijatelje” iz raznih ambasada, službenike pa čak i portire OHR-a samo da bude po njihovom. Onda ako i im nešto iz tog istog miljea međunarodne diplomatije ne odgovara onda je to miješanje u unutrašnje stvari i urušavanje suverene, samostojne, nezavisne državne zajednice... Znači ne znaju šta hoće. Da li da im međunarodna zajednica bude mirođija ili da se ne dodaje u “bosanski lonac”.
Republika Srpska, njeni političari i čitav narod sa oreolom vječnog krivca po međunarodnoj zajednici živi od svog nastanka. Čak je i to breme najčešće političko Sarajevo kreiralo lobiranjem pa čak i sa vikend kućama na raznim jezerima potplaćivalo velikaše iz OHR-a i ambasada ne bi li im ispunili želju i jednom zauvijek ugasili ER ES kako oni od milja zovu Republiku Srpsku. Njene političare su rukom stranih moćnika a svojim željama, ni krive ni dužne slali u zatvore, smjenjivali i stavljali na crne liste pod raznim izgovorima...
Danas kada njihove ideje i namjere o državnoj zajednici satkane, ne u “non pejperima”, već Islamskoj deklaraciji čovjeka koji je žrtvovao mir, ne prolaze, više niko im ne valja. Zato samo Sarajevo prijeti ratom i pali šibicu koja bi mogla da izazove požar.
Pokušala je sarajevska novinarska faca indoktrinirana u centrali SDA da u TV intervjuu dobije od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića pristanak da on kao vrhovni autoritet “ućutka” prvog u Srba sa lijeve strane Drine Milorada Dodika i njegovu priču o mirnom razlazu državne zajednice BiH. Ali osim velikog gostoprimstva kakvog i ne zaslužuje nije dobila ništa drugo. Mada ne volim pričati o kolegama po profesiji, taj isti državotvorni novinar nikada nije ne samo kritikovao već je svojim naricanjem sa malih ekrana svim srcem podržavao to što predstavnici političke čaršije otkidaju Kosmet od Srbije, prozivaju je agresorom, njen narod onako čitav proglašavaju da ne valja. Licemjerno, dvolično i onako šibicarski u duhu sa načinom života u čaršiji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
