Sarajevski mrmoti
Bošnjački politički faktor i njegova produžena ruka, Ustavni sud BiH, očigledno se ponašaju kao da su akteri čuvenog filma “Dan mrmota” u kojem se glavnom junaku stalno ponavlja jedan te isti dan, da bi on tek nakon nekoliko sedmica shvatio da mu se to dešava i da bi konačno shvatio da u svom životu nešto mora da promijeni.
Nakon što su prije tri i po godine i prve odluke Ustavnog suda kojom je Srpskoj osporeno pravo da 9. januar slavi kao Dan Republike, dobili efikasan odgovor kojim je i odluka ispoštovana, a Sveti Stefan ostao republički praznik, bošnjački politički prvaci su odlučili da sav posao urade ponovo, a potpuno je jasno da će i ovaj put odgovor službene Banjaluke biti istovjetan.
I tako možemo da se nadgornjavamo do sudnjeg dana.
Odluka iz novembra 2015. kao kec na deset došla je svima koji se, deklarativno ili suštinski, zalažu za jedinstvo srpskog političkog faktora u BiH jer su tada sve vodeće političke partije, u momentu kada je podjela na izdajnike i lopove bila u punoj snazi, konačno uspjele da sjednu za isti sto i definišu jedinstven odgovor. I ne samo to, tadašnja odluka Ustavnog suda po apelaciji Bakira Izetbegovića ujedinila je i narod i, što je ovdje najbitnije, probudila tradicionalni srpski inat, pa je prva sljedeća proslava Dana Republike bila grandioznija nego ikada. A onda i svaka sljedeća.
U Sarajevu ne mogu ili ne žele da shvate da ako Srbima dirnete u bitne datume, grobove, žrtve, rat i istoriju, oni na momenat sve unutrašnje razmirice, loš životni standard, podjele na ovakve i onakve, ostavljaju po strani i jednim glasom se okreću prema onome ko je udario na ono što smatraju svetinjama. Takav diskurs nije nikakva novost, vidljiv je golim okom, pa u Sarajevu ili su ćoravi, ili im je takav pristup jednostavno usađen u politički i građanski habitus.
I nije takav odnos snaga vidljiv samo kada je u pitanju osporavanje Dana Republike. U bukvalno svakoj raspravi koja se tiče početka rata, ratnih zbivanja, Haškog suda i gotovo svakog drugog političkog pitanja, početno djelovanje iz Sarajeva na srpskoj strani budi inat koji se ogleda ili u konkretnim službenim reakcijama, kao što je poslije prve odluke Ustavnog suda BiH bilo donošenje Zakona o Danu Republike ili u javnim nastupima kao prije nekoliko dana kada su studenti iz Istočnog Sarajeva “zgrozili” sarajevsku čaršiju stavovima o Radovanu Karadžiću i studentskom domu koji nosi njegovo ime.
Ogroman dio stavova koje forsiraju javne ličnosti iz Republike Srpske nije ništa drugo nego posljedica agresivne kampanje onih koji su najodgovorniji za ovu zemlju - Bošnjaka. Čak i ako naizgled određene konstrukcije liče na pretjerivanje ili nisu dovoljno utemeljene, one su ništavne u poređenju sa osnovnom tezom koja se plasira sa Baščaršije u kojoj je jedini fakt da su za sav belaj u BiH krivi samo i isključivo Srbi, da su samo oni zločinci, da su samo oni ekstremisti, da je Srpska genocidna i slično, dok su svi drugi bili samo bezazleni branioci Bosne sa “heklerom” i u tenama koji, eto, nisu imali kud, pa su uzeli pušku u ruke.
A to sa istinom, naravno, nema nikakve veze.
I stoga je odgovor iz Srpske i ovaj put predvidiv. Imaćemo ili novi referendum, ili novi zakon o Danu Republike. A možda i oboje.
I tako u nedogled. Sve dok sarajevski mrmoti ne provale da im se isti dan ponavlja možda i zato da bi shvatili da bez poštovanja Republike nema ni BiH.
Glavni junak “Dana mrmota” je to shvatio. I živio srećan do kraja života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.