Šansa za bezbrižan život
Osnivanje Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu zasigurno je najbolji, najvredniji i najplemenitiji potez Republike Srpske ikada.
Svoje postojanje ova ustanova po ko zna koji put opravdala je i juče, kada je za svega nekoliko dana, uprkos brojnim procedurama, pozitivno riješila zahtjev za liječenje djevojčice Ivane Bjelogrlić iz Istočnog Sarajeva i tako bar djelimično okončala agoniju njenih roditelja. Na račun francuske klinike “Gustav Rosi” Fond solidarnosti je uplatio 295.249 evra, a mala lavica u najveću bitku kreće krajem iduće sedmice, kada je planirano da otputuje u Francusku i započne proceduru liječenja.
Vjerujem da je ovaj slučaj sve one nevjerne Tome koji su sumnjali u transparentnost i rad Fonda solidarnosti uvjerio da je ova ustanova, jedinstvena u regionu, s razlogom osnovana.
Koliki je značaj Fonda, koji je sa radom počeo u januaru prošle godine zahvaljujući prikupljenim sredstvima u okviru humanitarne akcije “S ljubavlju hrabrim srcima”, pokazuje podatak da je do sada odobrio novac za liječenje i dijagnostiku 140 mališana u inostranstvu, za šta je izdvojeno više od dva miliona maraka.
Postojanje Fonda omogućilo je da bilo koja klinika u svijetu koja se bavi neophodnom, savremenom vrstom liječenja ne bude daleka i nedostižna bolesnim mališanima, što se ranije, nažalost, često dešavalo.
Svi mali heroji koji se bore sa rijetkim i teškim bolestima, zahvaljujući ovom sistemskom rješenju Republike Srpske i dobrovoljnim doprinosu građana, na raspolaganju imaju novac koji im omogućava da u kratkom roku otputuju u inostranstvo na liječenje i dobiju veću šansu za pobjedu u najvećim bitkama.
Roditeljima, koji prolaze pravu golgotu da bi spasili svoje dijete, skinuta je briga bar u vezi s novcem koji je neophodan za liječenje. Pokazao se kao veliki iskorak za sve one koje je u proteklom periodu muka tjerala da kucaju od vrata do vrata i mole pomoć za liječenje njihovih najmilijih. Ranije, dok se novac za liječenje djece prikupljao SMS porukama i humanitarnim akcijama, roditelje je pritiskala strepnja i neizvjesnost da li će na vrijeme uspjeti da prikupe potrebna sredstva. Iako su građani Srpske nebrojano puta položili ispit humanosti i nesebično pružili pomoć onima kojima je to trebalo, novac na račune roditelja stizao je sporo, a nažalost, nekad suviše kasno za spas djeteta.
Opstanku ove humane ustanove treba da doprinesemo svi zajedno, jer nekoliko maraka koliko se odbija od plate zaposlenih u Srpskoj ne znače ništa radnicima, ali zato znače sve hrabrim djevojčicama i dječacima. Znače bezbrižan život, bez bola.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
