Sankcije

Stizale su i od međunarodne zajednice putem visokih predstavnika ili od iste te zajednice putem evropskih, američkih ili međunarodnih institucija. Pod okriljem ovim ili onim, sankcije su ipak mnogo više služile kao pritisak da se dođe do određenog cilja koji su željeli "drugi".

Tako su mnogobrojne ustavne i promjene zakona isticane kao neophodne i bile su često ispostavljane u paketu s mogućim sankcijama ako se ne sprovedu. U posljednje vrijeme je to zastoj na evropskom putu, nepriznavanje izbora i stavljanje BiH na raznorazne sive i crne liste...

Traženo je tako da se mijenja Ustav BiH kako bi se sprovela odluka "Sejdić i Finci" - inače izbori neće biti priznati. Izbori su za manje od tri sedmice i niko više ne govori da neće biti priznati, mada odluka nije sprovedena.

Traženo je da se promijeni Krivični zakon BiH kako BiH ne bi bila na sivoj ili crnoj listi zemalja u kojima su rizične finansijske transakcije. To nije urađeno, a ni BiH nije stavljena na pomenutu listu.

Posljednje u nizu što je traženo je donošenje zakona o gasu na nivou BiH, inače će uslijediti sankcije. Ishod je kao i sa prethodna dva pitanja, nije urađeno, ali nema ni sankcija.

Time se pokazalo ono što su predstavnici Republike Srpske u svim slučajevima govorili - riječ je o pokušaju prenosa nadležnosti sa RS na institucije BiH, a ne o nečemu što je uistinu neophodno i od presudne važnosti, kako se serviralo (upućeni kažu iz Sarajeva) zvaničnicima evropskih i svjetskih institucija.

Jer, suština je u tome da se svim ovim izmjenama željela oduzeti nadležnost Srpske u različitim pitanjima i da se pritiscima u vidu prijetnji sankcijama i crnim listama ona pokušala primorati na to. Srpska je našla način da objasni kako nema smisla tražiti pomenute promjene na njenu štetu. Pokazalo se da je u pravu i da ne posustaje pod raznoraznim neosnovanim prijetnjama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.