Samo malo skromnosti, molim
“Hrana je bilo koja materija koja apsorpcijom u ljudskom organizmu doprinosi očuvanju njegove homeostaze.” Iz prve rečenice na Vikipediji, prepisane iz knjige biologije, jasno je da ljudi ne mogu bez hrane.
Ona im je osnova za život i pokretač svih fizičkih i mentalnih aktivnosti. U nastavku teksta piše da je “pravo na hranu ljudsko pravo izvedeno iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, priznajući pravo na odgovarajući standard života, uključujući i adekvatnu hranu”, kao i “osnovno pravo na slobodu od gladi”.
Sve to stoji, naravno. Niko ne treba i ne smije da bude gladan i to nam je svima ideja vodilja. Ispravka, ne baš svima već samo humanistima, dobrotvorima i onim ljudima koji su svjesni da uvijek ima onih koji nemaju, a voljni su da im pomognu.
Tamniju stranu mjeseca čine beskrupulozni lezilebovići, samodovoljne individue koje ne mare za ostatak društva, gledajući samo u svoj tanjir i kako da napune nikad siti stomak.
Naravno, kao i u svemu, ne treba generalizovati jer u svakom kukolju ima i žita. Ali čovjek, ako je iole trezven i sa trunkom morala u sebi, naprosto ne može da ostane ravnodušan na svakojaka povećanja budžeta za hranu i piće u institucijama koje su na ionako lošem glasu.
Zajedničke institucije nisu izuzetak i prošle godine su za raznorazne đakonije potrošile 1,7 miliona maraka, a od tog iznosa je 80 odsto potrošeno na hranu, što je opet puno više nego što je to bio slučaj prije dvije godine. Dodatna zapošljavanja na stranu, čak i sveopšta poskupljenja od kojih nije ostala imuna ni Služba za zajedničke institucije, gramzivost i pohlepa jesu jedini epiteti koji mogu da padnu na pamet bilo kome neutralnom ko sa strane gleda izvještaje o nabavkama ovih potrepština. A one su odabrane sa popriličnim ukusom.
U institucijama BiH se služi dobra i raznovrsna hrana. Portali su ranije pisali da tamo ima svega, čak i za ljubitelje “dobre kapljice”. Od crnog vina “vranac”, svijetlog i bezalkoholnog piva do prirodne dalmatinske rakije lozovače, travarice, viljamovke i jegera. Kada je hrana u pitanju, izbor je takođe raznovrstan: pomfrit, špinat u briketima, klepe s mesom, višnje i maline sa jedne, oslić, očišćena lignja, hobotnica i škampe prve klase sa druge strane.
Kad se sve sabere i oduzme, mnogi artikli su svjetlosnim godinama udaljeni od onih koji su predloženi u sindikalnom izboru potrošačke korpe. Dakle, ono što jedu i piju donosioci odluka popriličan je luksuz, tako da stereotipi koji kruže među običnim narodom o zajedničkim institucijama kao mjestima lišenih skromnosti, sve više gube taj epitet i postaju istine koje više čak ni oni prozvani nemaju potrebe da demantuju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
