Salihovićev Mehmedović
Da se pravosuđe u BiH odavno pozdravilo sa pravom i pravdom, najbolje pokazuje činjenica da otvoreno štite osumnjičene za ratne zločine poput zvaničnika SDA Šemsudina Mehmedovića koga je, reagujući profesionalno i po principu da nema zaštićenih i nedodirljivih, uhapsila SIPA.
Ne mogavši više tolerisati uspavano Tužilaštvo i tužioce koji su po nalogu glavnog tužioca Gorana Salihovića uporno godinama skupljali prašinu nad silnim dokazima protiv Mehmedovića, inspektori SIPA su priveli Mehmedovića i obećali da će Tužilaštvo zasuti hiljadama stranica dokaza koje su protiv njega prikupili. Nezabilježen presedan je činjenica da Tužilaštvo nije željelo da izda nalog za hapšenje, iako je riječ o optužbama i dokazima za najmonstruoznije ratne zločine za koje bi nalog o hapšenju bio izdat bez ikakvog oklijevanja.
Salihoviću i njegovim poslušnicima nije bilo dovoljno ni to, kao ni dokazi o Mehmedovićevom nalogu da se poslije rata sakriju enormne količine naoružanja, o njegovom švercu sa Kosovom koji je nanovo pronašla SIPA, pa su i poslije tih informacija koje su danima potresale BiH ostali nijemi i ovom radikalnom članu SDA omogućili da se šetka po parlamentarnim hodnicima i truje političku scenu BiH.
Koliko je Mehmedović u svom debelom dosluhu sa Tužilaštvom bio osion, govori i činjenica da su on i njegovi saradnici pripremili spisak za likvidaciju i svjedoka i istražilaca. Mehmedović je otvoreno prijetio, očigledno ne mareći za činjenicu da je rat završen ima već 18 godina.
Ni tu nije bio kraj. Devet časova poslije hapšenja i jedan čas nakon što je predat Tužilaštvu, pušten je Mehmedović na slobodu. Tužilaštvo se tako opet narugalo i pravu i pravdi, ali i SIPA koja je u ovom slučaju jedina uradila svoj posao kako treba.
Sa Mehmedovićem u istom kolu ratnih zločina su i dugogodišnji oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić, koji je kao pripadnik Službe državne bezbjednosti ratne BiH u ratnom Tešnju zajedno sa Mehmedovićem privodio srpske civile i iznuđivao iskaze na osnovu kojih su osuđivani na više od decenije robije. Sa Mehmedovićem, nekadašnjim načelnikom tešanjske ratne policije, bili su i njegovi poslušni policajci koji su pod različitim torturama u zatvorima držali nedužni srpski narod da bi od njih dobili tražene iskaze, pa ih potom regrutovali u vojsku da bi pucali na svoje sunarodnike i zabranjivali im da napuste ova ratna područja. Godinama su u više navrata upozoravane pravosudne institucije BiH da je Mehmedović usko sarađivao sa muyahedinima i da su mu pred noge donošene odsječene srpske glave kao ratni trofeji. Sve to nije bilo dovoljno Tužilaštvu BiH i Salihoviću da izda naredbu za hapšenje Mehmedovića i njegovih saradnika i da se podigne optužnica.
O tome da je Mehmedović debelo siguran da ga štiti Tužilaštvo i njegov prvi čovjek govore i njegove odapete strijele prema inspektorima SIPA i njenom čelniku Goranu Zupcu, koga je bez ikakvog osnova javno u medijima optuživao i blatio na svakom koraku.
U cijelom ovom slučaju posebno je zabrinjavajuća histerija koja se digla u Sarajevu poslije hapšenja i napadi na SIPA. Jer kada SIPA hapsi osumnjičene Srbe, sve je OK, ali kada je osumnjičen neko ko to nije, e onda je riječ o policijskoj državi, zastrašivanju i maltretiranju nedužnog čovjeka. Za zločine koga briga, pa je krenula rafalna paljba po onima koji rade svoj posao.
Ne riješi li se slučaj Mehmedović kako treba, sasvim sigurno da će BiH i dalje ostati crna rupa u kojoj će ratni zločinci biti miljenici tužilaca i bez ikakve šanse da napravi bilo kakav iskorak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
