Šale u BiH ne manjka

I dok se oni šale domaći privrednici trpe. Gase pogone. Gube novac. I padaju sve niže. Taman kada pomisle da ne mogu dalje da tonu domaća vlast im pokaže da su se prevarili, jer ih novom šalom gurnu dalje u provaliju.

Da je tako pokazuju i obećanja iz Savjeta ministara BiH da će Zakon o carinskoj politici, koji treba da omogući “carinu bez papira”, stupiti na snagu ni manje ni više nego 1. aprila ove godine, na Međunarodni dan šale. Simbolično, nema šta.

Prvo su se našalili da će taj akt na snagu stupiti 1. jula 2021. godine, pa od početka ove godine, dok su najnovija obećanja pomjerena za 1. april. Kako je krenulo, prevoznike koji u kilometarskim kolonama na ulazu u Evropsku uniju čekaju i po više dana da ocarine robu, ne bi iznenadilo da isti rok bude pomjeren još nekoliko puta. Jasno je da bi ostali iznenađeni i u čudu da im bespapirni carinski sistem bude omogućen. Vrijeme curi, a niko ništa ne radi. Parlament ne zasjeda i ne donosi nove akte koji su preduslov za stupanje na snagu “carine bez papira”.  Vlast se ne hvata za glavu što svakodnevno šalje lošu sliku o zemlji, jer njima na račun liježu njihova primanja koja se mjere sa četvorocifrenim brojkama, a o kojima običan vozač, koji tapka na mjestu po više dana u kamionu na granici, može samo da sanja.

Dok vozač kamiona kao ozebao sunce čeka da ocarini robu, vlast na nivou BiH to sunce je izgleda odavno ogrijalo, jer se i ne zamisli pa i nimalo ne preznoje da napune svoj novčanik. Vlast dodaje samo gas u svojim lošim potezima, dok prevoznici sa povučenom ručnom stoje na jednom te istom mjestu po više dana na granici. Ne brine ih ni što su, u ovom slučaju Evropska unija i drugi donatori, kroz IPA fondove uložili pozamašnu svotu novca da budu ispunjeni svi uslovi da BiH ima bespapirni carinski režim. Brukanje domaće zemlje ne prestaje, jer izgleda vlast i smatra da su za to izabrani. Jer da nije tako počeli bi da bar malo rade u interesu domaće privrede i građana. Obećanje “carine bez papira” je samo jedno u nizu šala domaćih vlasti. Tih obećanja i šala ne manjka i svakodnevno ih plasiraju građanima. Zbog toga ne treba niko da se čudi što onaj isti vozač, koji godišnje kada se zbroji i po više mjeseci provede na granici, traži drugu zemlju kojoj će privređivati i donositi profit.

Kada se sve zbroji domaće vlasti smatraju izgleda da im je prioritet u politici da se šale. Bruka je i sramota što se ponekada i zapitaju što nam vozači i ostali građani odlaze u zemlje u kojoj se izabrani predstavnici ne šale jer im je prioritet da se bore za te iste radnike koji im donose profit i razvoj domaćeg tržišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.