Sačuvajmo djedovinu
Imovina Srba prognanih u ratnom vihoru sa područja današnje Federacije BiH oskrnavljena je i uništena tokom rata. Kuće su spaljene, porušene, zemlja zapuštena. Ono što nije uništila ljudska ruka, korov je uzeo pod svoje. Bježeći pred neprijateljskim granatama Srbi su ostavili ognjišta i sve ono što su mukom sticali cijeloga života.
Dvije i po decenije podižu ognjišta iz pepela. Oni koji su se vratili i zadnji atom snage uložili su da bi ponovo udahnuli dušu svakom pedlju svoje zemlje, one koja je vijekovima srpska bila.
Mnogi su nova gnijezda svili širom Republike Srpske i Srbije, a ono što rat nije uništio uništava sistem koji funkcioniše nakaradno i koji u miru otima srpsku djedovinu. Vlasništvo nad imovinom u FBiH ima oko 400.000 Srba, a najveći broj njih iselio se u Srbiju. Problem je nastao kada je FBiH počela sa harmonizacijom zemljišno-knjižnih listova i gdje, za razliku od Srpske, ne praktikuju slanje poziva svakom upisanom vlasniku i posjedniku da bi mogao da zaštiti svoja prava i bude upisan tamo gdje postoji pravni osnov u novoj evidenciji, već broj parcele objavljuju u službenim glasnicima. Pokretanjem procesa osnivanja novog katastra Srbi su došli u situaciju da ukoliko ne vide na vrijeme tu informaciju u službenom glasniku i ne jave se, njihova djedovina bude uknjižena na BiH i da ostanu bez svoga parčeta zemlje.
Očigledno je malo bilo otimačine u ratu pa su neki sebi dali za pravo da otimaju i sada, u miru. Jer ovo nije ništa drugo nego otimačina srpske zemlje. Srbija i Srpska sve ove godine jedina su nada povratnicima u FBiH da će ostati i opstati na svojim ognjištima.
U njih su sve oči uprte i sada kada bi stotine hiljada Srba moglo ostati bez svoga parčeta zemlje.
Da spriječe nepravdu i zaštite srpsku zemlju udruženim snagama, kampanjom informisanja i kroz Kancelariju za besplatnu pravnu pomoć Srpska i Srbija pokušavaju da dopru do svakog vlasnika da bi njegova prava i imovina bili sačuvani.
Zar nije bilo dosta protjerivanja, otuđivanja i ubijanja u ratu? Zar da i u miru ljudi strepe za ono što je njihovo? Ako se nisu vratili na prijeratna ognjišta, ne znači da su se odrekli svega što su silom prilika morali da ostave. Ostavili su jer su prognani, a ne vraćaju se jer ne mogu da dobiju posao, da njihova djeca uče srpski jezik i ćirilicu, ne vraćaju se jer im vlast u FBiH ne daje mogućnost da stvore uslove za život dostojan čovjeka. Svi oni koji na bilo koji način mogu pomoći treba da daju sve od sebe da bude zaštićen svaki komad zemlje da djedovina ne padne u ruke tuđina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
