Rupa na svirali
“Treba znati frulu zasvirati, ali i za pojas zadjenuti”. Ovu staru narodnu poslovicu, čija je jednostavna pouka da za sve postoji pravi trenutak i da treba znati kada nije vrijeme za “frulanje”, očigledno nisu čuli pojedini mediji i političari.
Moguće i da su čuli, ali da jednostavno ne smatraju da vrijeme pandemije ipak nije vrijeme kada neke stvari treba privremeno ostaviti po strani. O čemu se radi? O tome da niko razuman ne smatra da je u ovakvoj situaciji dobro što Republika Srpska nema svoje robne rezerve, ali apsolutno niko sa zrnom soli u glavi ne treba da se nada da će svakodnevnim isticanjem tog problema ubrati neki politički poen ili dobiti koji lajk. Drugim riječima, neka pitanja neće nestati, ali jednostavno nije vrijeme da se ona postavljaju. Kao što nije vrijeme za maliciozno izvještavanje pojedinih medija, jer ne samo da neće steći novu publiku već će izgubiti i dio postojeće. Ruku na srce, ni njihovi antipodi s druge strane medijsko-političkog spektra bez ozbiljnog ili čak bez bilo kakvog kritičkog osvrta na poteze vlasti, neće steći novu publiku, ali neće se ni ogaditi objektivnim čitaocima i gledaocima.
Ali mnogo veći problem od medija su neodgovorni političari koji jednostavno ne shvataju da obični ljudi u njihovom ponašanju sve više prepoznaju želju za ličnom promocijom, a ne borbu za njihove interese i bolje sutra. Čak i kada je njihovo ponašanje direktno usmjereno prema građanima i kada im nose pakete pomoći, neka mi ne zamjere, ali to sve više liči na predizbornu kampanju.
A kako tek onda nazvati njihovo ponašanje kada u javnost plasiraju snimke iz karantina u koje se smještaju osobe pozitivne na virus korona ili oni što dolaze u Republiku Srpsku koji zbog opasnosti od širenja virusa moraju 14 dana da provedu u izolaciji. Nijedna vlast na svijetu nije bila spremna za ovo što nas je snašlo, pa nije ni naša i biće vremena da joj se to prigovori, ali kada opozicija ili opozicionar zlosrećno vrijeme koriste za kritiku i tamo gdje joj apsolutno nema mjesta, a da pri tome ne nude nikakvo smisleno rješenje, onda vlast nema razloga za pretjeranu brigu.
A pošto smo zaključili da nisu čuli za narodnu poslovicu s početka ovog teksta, onda bi mogli da izvuku pouku iz jedne misli velikog Borislava Pekića koja glasi: “Kad čovjek ostane u mraku, on ne traži onoga ko je ugasio svijeću, već drugu svijeću da ne bi i dalje bio u mraku”!
Onaj ko ovo ne razumije, na prvim sljedećim izborima biće deveta rupa na svirali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
