Rupa bez dna
Snaga jedne zemlje na međunarodnom planu svakako se mjeri snagom njene diplomatsko-konzularne mreže, koja treba da je predstavlja na najbolji mogući način.
Međutim, diplomatska predstavništva BiH to ne rade i ne brinu se ni najmanje kakvu će sliku o BiH steći stanovnici zemlje u kojoj službuju.
Najvažnije im je da dobiju potreban novac da bi mogli da uživaju u čarima zemlje u kojoj su, vrlo često, i po nekoliko godina na račun poreskih obveznika iz Republike Srpske i Federacije.
Ne libe se da troše i rasipaju pare, a glavni krivac za to je Ministarstvo inostranih poslova BiH, koje ih nikada nije pitalo za opravdanja za potrošene milione.
Izvještaj o troškovima DKP mreže tokom prošle godine pokazao je da su izvukli iz BiH više od 35 miliona maraka, a osim što su 13 miliona potrošili na plate, ostatak je otišao na različite privilegije.
Tako su se zaposleni u ambasadama i konzulatima vozikali taksijima po svjetskim prestonicama, trošili na telefone, knjige, hranu i piće pare mukom zarađene u BiH.
Hiljadama su plaćane i usluge medija, a gdje su se i kako su se po svijetu medijski predstavljale diplomate BiH nije poznato.
Kakvu su sliku mogli poslati najbolje govori činjenica da su, iako je propisano da moraju da poznaju strane jezike, plaćali i prevodilačke usluge.
Sve ovo svakako ne govori o jačini jedne zemlje u bilo kojem smislu osim u nesposobnosti.
Tu BiH, a i njena DKP mreža, svakako prednjači i tako će ostati sve dok se ne uvedu striktna pravila ko šta i na koji način treba da radi i koliko za to treba da bude plaćen.
Kazne su prioritetna potreba administrativnog sistema u BiH i njenih podružnica po svijetu. Bez kazni službenici posao koji im je dodijeljen neće ozbiljno shvatati.
A kao posljedicu toga i dalje ćemo imati loš status na međunarodnoj sceni, dno na raznoraznim ljestvicama uspješnosti i svakako nikakav kredibilitet.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
