Rob u 21. vijeku
"Kako su svi osim mene uspjeli da se spasu zatočeništva u kojem se nalazim još otprije ovog posljednjeg rata u BiH? I moja braća su bili u najmu, ali ih spasi vojska pa danas rade u fabrici. I ja bih u fabriku, nemam dana škole, ali sve bih radio, šta god narede. A znam dobro i da pjevam, možda bi mi neko dao hrane za to? Samo da dođe čovjek koji se ne boji Zmaja od Šipova i odvede me što dalje odavde".
Nevjerovatna priča roba u 21. vijeku Dragoja Droce dešava se godinama tu, u Šipovu, pred našim očima. Nikad niko nije ni pokušao da Dragoju spasi, da mu pomogne da zimske noći provedene na otvorenom, na planini Sinjakovo, uz krda bikova bodača zamijeni kakvim krovom nad glavom, normalnim obrokom i suvom posteljom.
Dobroćudni veseljak godinama pjesmom uveseljava sve koji ga znaju. On im svoju muku nikad nije ni pokušao da iznese. To ih, uglavnom, nije zanimalo jer je Dragoja, valjda, predodređen, rođen samo za to da bi čuvao goveda Ilije Grahovca, Zmaja od Šipova.
Ali ni to ne bi bilo toliko loše da se radi o nekom prosječnom, uobičajenom najmu. Ali ne. Dragoji za taj posao nikad ništa nije plaćeno, on nema dana škole, ne zna šta je čas, mjesec, godina, nije mu jasno šta označavaju i koliko iznose litar, metar, kilogram. Ne zna nijedno slovo, ne zna kad je rođen ni koliko godina ima. Otac ga je Iliji, dok je imao pet-šest godina, dao u najam u zamjenu za kobilu.
Ilija ga često istuče. Mještani tvrde da je Dragoja ponekad bio toliko modar da nije mogao na noge da stane. Zmaj od Šipova, kome je prije rata suđeno za ubistvo u pokušaju (jer je nožem ubo policajca), kažu oni, tada ga zatvori i po mjesec, pa niko ne zna je li Dragoja živ.
Dragoja ima nekoliko braće i sestara ali ga niko od njih, činjenica je, neće. Možda ga, razmišlja Dragoja, jedino hoće još onaj neoženjeni brat koji je u Brčkom. "Ali kako do Brčkog kad je možda tamo još rat, a nemam ni lične ni propusnice", razmišlja naglas Dragoja.
Sada Dragojina užasna životna priča više nije tajna. Bez suvišnih žalopojki, kritika i nabrajanja ko je sve odgovoran za njegovu sudbinu, Dragoju treba osloboditi ropstva. Za to su potrebne dvije stvari: Dragojina želja da više ne bude rob, koja postoji, i dobra volja socijalnih radnika. Ovo drugo je, izgleda, bitnije jer se oni već izgovaraju na poštovanje zakonskih odredbi o nadležnosti. A to je u ovom slučaju nevažno, jer pobjedu će odnijeti ljudskost i moral, ako ih bude.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
