Rezolucija o Srebrenici
U godini u kojoj će biti obilježeno 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je zaustavio posljednji rat u BiH, na scenu ponovo izlaze pojedinci i njihovi lobisti kojima mir, izgleda, nije ništa više osim slova na papiru.
Pojedine velike sile rade na prijedlogu nove rezolucije o BiH, u kojoj je akcenat stavljen na stradanja u Srebrenici, ali koja se u njihovom aranžmanu definišu kao genocid i koji, kao takav, treba da prihvate svi u BiH. I u Srpskoj i FBiH.
Sa prijedlogom nove, do sada najoštrije rezolucije, trebalo bi da uskoro pokucaju na vrata Savjeta bezbjednosti UN, koji će, na kraju, dati završnu riječ o najnovijem dokumentu o pitanjima u vezi sa Srebrenicom, u kojem se izričito traži da u knjigama istorije jedan dio bude rezervisan za "genocid u Srebrenici 1995. godine". Osim toga, pažnja lobista je usmjerena i na to da 11. jul bude proglašen međunarodnim danom pomena na žrtve genocida u Srebrenici.
Niko ne spori da su na tom području počinjeni zločini i da je mnogo ljudi postradalo, ali isto tako svima bi trebalo da bude jasno da o tome nema jedinstvenog mišljenja među narodima koji su nastavili da žive na svojim ognjištima i nakon toga.
Svima treba da bude jasno da su pripadnici sva tri naroda u devedesetim godinama prošlog vijeka pretrpjeli velike gubitke. Sahranili majke, očeve, sinove, kćerke, a pojedinci i danas još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
Ali to, izgleda, velike moćnike i bošnjačke lobiste ne dotiče mnogo. Možda čak ni nimalo, jer se sve češće stiče utisak da pojedinim svjetskim silama ni 20 godina nakon završetka rata i dalje mir na ovim prostorima nije u planu. Da i dalje uporno potpiruju varnice među narodima.
Svaki zločin ima svoj počinioca. I on mora kad-tad izađi pred lice pravde. Niko ne treba da bude zaštićen od kazne za nedjela za koja se utvrdi da je kriv, ali i niko ne treba da uporno pokušava da iznosi samo jednu istinu, jednog naroda i jednog stradanja.
Jer to nije tačno. Stradali su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i sve te, mahom, nevine postradale žrtve treba da dobiju svoj dan, a ne samo iz jednog naroda, jer nisu jedine stradale.
Samo tako će generacije koje dolaze imati potrebni mir, a ne sjećanja na metke, rovove, tenkove i spiskove nestalih te onih koji se, nažalost, nisu izvukli. Na svim stranama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
