Reforme pod hitno
Iskusniji vozači to najbolje znaju. Ne postoji bukvalno nijedan među njima koji na dnevnom nivou sebi u bradu ne saspe niz sočnih psovki upućenih nekom vozaču, čije “P” na zadnjem dijelu auta vrišti o nesposobnom i u saobraćaju presporom vlasniku.
Jednom je to pogrešno parkiranje, drugi put je prestrojavanje bez uključenog migavca, treći put je u pitanju pogrešan izlazak iz kružnog toka. Ipak, ako se mrgudi za trenutak smire i ljutnju ostave po strani, shvatili bi da početnici nisu najveći krivci.
Problem je šturoj obuci i u nedovoljnoj pažnji koju auto-škole posvećuju vozačima koji prvi put ulaze u automobile.
Polazeći od zastarjelog sistema učenja, bez digitalizacije i prikazivanja korisnih animacija početnicima, ali i nedostatka obuke na simulatorima pa sve do same vožnje koja je mehanička, sa uvijek istim rutama po gradu.
Kad se sve sabere, na djelu je nedovoljna bezbjednosna osposobljenost jer instruktori uglavnom idu “na sigurno” i tjeraju učenike da idu kroz ulice na kojima nema puno saobraćaja, zaobilazeći “crne tačke” i auto-puteve kao mjesta za obuku.
Ove manjkavosti prilikom sticanja vozačke dozvole nisu uobrazilja nastala u kuhinji mrguda sa početka teksta, već struke koja godinama traži reforme u ovom sektoru.
Oni tvrde da bi kandidatima trebalo više kilometara na magistrali te da se iskustvo ne može graditi na zastarjelim propisima. Ako na to dodamo i prosjek godina instruktora koji nije baš na zavidnom nivou, promjene su sušta potreba.
Sa druge strane, razumljiva su opravdanja prozvanih koji kažu da oni nisu ništa krivi već da im je tako propisano davno utvrđenim pravilnicima. Upravo je to ono što je potrebno mijenjati, uz adekvatnu analizu stanja i priložene dokaze zašto je postojeći sistem neefikasan.
Pogrešno je, čak i opasno, mišljenje da je obuka tek uvod, a da se nakon dobijanja dozvole zapravo počinje učiti vožnja. U pojedinim auto-školama polaznike uče bukvalno samo one stvari koje su im potrebne da polože ispit pred komisijom.
Na kraju krajeva, i u drugim segmentima društva prepisujemo dobre prakse iz svijeta, zašto ne bismo i u ovom slučaju? Dok se to ne desi, bilo bi dobro bar na individualnom nivou pokazati dobar primjer.
Ako već ne mogu ispraviti manjkavosti oko bolje i efikasnije obuke, instruktori bi mogli bar da pripreme novajlije na sveprisutnu nekulturu ponašanja i nepoštovanje drugih učesnika u saobraćaju.
I to je dobar početak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
