Reforma za budućnost
Da će svršeni osnovici u Srpskoj koji odaberu, primjera radi, zanimanje armirač-betonirac uporedo učiti o armiranju i betoniranju obradovalo je mnoge poslodavce i ulilo im nadu da će u njihovu kompaniju ubuduće dolaziti radnici sa više vještina, a ne da oni svakog ponaosob obučavaju, što im, kako kažu, iziskuje dodatno vrijeme i novac.
Na radost “očajnih” poslodavaca, pored smjera armirač-betonirac, u narednoj školskoj godini u jedno zanimanje biće spojeni cvjećari, voćari i povrtari, kao i zubarski i stomatološki tehničar. Takođe, u novoj školskoj godini umjesto zanimanja obućar uvodi se modni obućar, kao i novi smjer tehničar modelar obuće, dok će tehničar motornih vozila i vazduhoplovni tehničar postati prošlost.
Na problem nekvalifikovane radne snage poslodavci u Srpskoj godinama upozoravaju, zbog čega je ova tema već neko vrijeme aktuelna i sveobuhvatna reforma obrazovanja prijeko potrebna.
Šta će ona sve donijeti to ćemo tek vidjeti, jer su nadležni u ovaj proces tek ušli. Za sada je usvojena lista sa 106 zanimanja u 13 struka, na osnovu koje su lani urađeni standardi za 54 zanimanja, dok će za preostala 52 biti urađeni ove godine.
Da bi zanimanja, za koje su već urađeni standardi, bila u primjeni već od naredne školske godine, pred prosvjetarima je veliki posao.
Oni u narednim danima za 54 zanimanja treba da inoviraju nastavne planove i programe, što, po njihovoj priči, nije nimalo jednostavno.
S namjerom da što prije zaustave ili bar smanje školovanje profila učenika koji nisu potrebni tržištu rada, poslodavci su napravili analizu zanimanja, od promjena u tehnici i tehnologiji do vještina koje đaci treba da stiču.
Analiza je pokazala da u Srpskoj trenutno nisu potrebni, između ostalih, hemijski tehničari, jer više ne postoje fabrike poput “Incela” i “Unisa”, dok domaće tržište rada vapi za kadrom u proizvodnji, na primjer u metalskom sektoru, poljoprivredi i drugim oblastima, sve zavisno od regije.
Međutim, obrazovanje mnogo više nego bilo koja druga oblast traži da se gleda dugoročno, na period od najmanje 20 godina, zbog čega ne treba da bude zanemareno ni u jednom momentu. Ako se danas ne bavimo obrazovanjem, posljedice će se osjetiti za deceniju ili dvije. Ulaganje u obrazovanje je investicija, a ne potrošnja, zato ne treba štedjeti ni vrijeme ni novac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
