Red je red
Ustavni sud BiH, poslije niza skandaloznih odluka koje su direktno udarile na dejtonsko ustrojstvo BiH, krajem prošle sedmice donio je dvije odluke u korist Republike Srpske. To dobra stvar, ali tužno je da su odluke koje su u skladu sa Ustavom postale razlog za radovanje, jer bi trebalo da budu nešto sasvim normalno i prirodno.
Posljednje dvije odluke klasičan su primjer trenutne sreće u sveopštoj nesreći, jer je taj isti sud po istim pravilima i na osnovu istog Ustava ranije Srpskoj oduzeo grb, zastavu, himnu, nacionalni praznik, poljoprivredno zemljište, vode i sada treba da odlučuje o šumama, visokom obrazovanju i brojnim drugim pitanjima. Mogu li imovinsko-pravni odnosi i naziv jednog ministarstva da umire nezadovoljstvo Srpske dosadašnjim djelovanjem takvog suda? Naravno da ne mogu.
Treba ponovo naglasiti da su odluke dobre, da se Sud konačno kretao u okviru Ustava i zakonodavstva BiH, bez pretjeranog širenja predmeta spora. Ali, baš zato što su ove odluke ovakve, treba ponavljati svaki dan pitanje kako je moguće da u relativno sličnim pitanjima Ustavni sud BiH donosi dijametralno suprotne odluke.
Bošnjački delegati u Vijeću naroda su sve zahtjeve za ocjenu ustavnosti posljednjih godina podnosili pozivajući se, između ostalog, na stav I/1 Ustava BiH, a koji u prvoj rečenici kaže da “BiH nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu”, ali su zanemarivali činjenicu da taj dio Ustava govori samo o njenom međunarodnom priznanju i djelovanju prema spolja, jer se u nastavku istog člana dodaje “sa izmijenjenom unutrašnjom strukturom prema odredbama ovog Ustava”. Dakle, maliciozno se pokušavalo današnju BiH predstaviti kao sljedbenik Alijine takozvane Republike BiH. I Ustavni sud je u tome zdušno davao podršku i obavezno zanemarivao ovaj drugi dio gorepomenutog člana koji govori o unutrašnjem uređenju, a koje predviđa postojanje dva državotvorna i jednaka entiteta.
Na toj paušalnoj ocjeni o “kontinuitetu BiH” raznorazni analitičari i “intelektualci” sarajevske čaršije pokušavali su da nametnu ideju o građanskoj BiH. I Ustavni sud BiH im je u tome pomagao potvrđujući takve stavove.
Mogu li posljednje dvije odluke da promijene situaciju koju je Ustavni sud BiH napravio? Ne mogu. Ali svakako da nije kasno da se počne raditi po zakonu i u okviru Ustava. Srpska ne treba da odustane od zahtjeva da strane sudije napuste ovu instituciju, jer tri naroda mogu sami da organizuju mnogo bolje ovu zemlju.
Odlazak stranih sudija nije pretjeran zahtjev, ne traži niko da sudije donose presude isključivo u korist Srpske. Samo neka se poštuje zakon, “nek' isto je i đavolu i đakonu”, jer red je red.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
