Recept za “zlatnu sredinu”
Na prvu vijest o rastu plata u Srpskoj, bez obzira na korona krizu, izmamila je osmijeh na lice svima, čak i najvećim nevjernim Tomama iz sindikalnih organizacija.
Ipak, taj njihov osmijeh ubrzo se pretvara u kiselkastu grimasu, jer na ono što je objavio Zavod za statistiku, iz rukava uvijek izvlače kontra-argumente, koji dokazuju teoriju da nije baš sve tako sjajno. Kažu da bez obzira na rast plata, nije ista priča za svakog radnika.
Primjera radi, jedan Banjalučanin gleda u svoju platnu listu na kojoj piše iznos plate od vrtoglavih 33.524 KM. Primio je najveću platu u prva četiri mjeseca ove godine, a radi u finansijskom sektoru.
Za razliku od njega, Dobojlija u ruci drži platnu listu na kojoj stoji iznos od oko 700 maraka. Naravno, on nema nikakve veze sa bankarskim sektorom i životnim osiguranjima, jer je “obični” otpravnik vozova na željeznici. Otpravničar je još i dobro prošao, jer sa tom platom može da ispuni potrošačku korpu.
Šta je sa ekstremnijim slučajevima, pitaju se predstavnici radnika, dok se statističari pravdaju da samo rade svoj posao, to jeste podvlače crte i konstruišu platne “zlatne sredine”. “Kažite to poslodavcima”, uzvraćaju kao iz topa sindikalne vođe. Ljuti su jer baš tu “zlatnu sredinu” oni koji radnicima isplaćuju zarađeno ne žele da pomjere naviše, bar kad je u pitanju iznos najniže plate. Trenutno važećih 520 maraka je limit iznad kojeg poslodavci ne žele da vode raspravu.
I tu dolazimo u vrzino kola odnosa koji godinama vladaju među socijalnim partnerima. Sa jedne strane je uvijek malo i traži se još, sa druge je uvijek previše, uz ogradu da su teška vremena i da se nema odakle izdvojiti više novca na radnike, jer, kažu, nema ekonomske opravdanosti. I tako pat-pozicije na relaciji sindikat - poslovna zajednica traju mjesecima, pa i godinama, a svako iz svog rova povremeno pošalje otrovne strelice - umivene u fakte, koji, po pravilu, odgovaraju samo jednoj strani, zavisno iz kojeg ugla se posmatra.
A “zlatne sredine” u vidu dogovora jednih i drugih nema ni u priči, bar se u žaru borbe tako čini na prvi pogled.
Činjenica je, ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, da “odugovlačenje” i medijska prepirka po pravilu odgovaraju i jednima i drugima. Što više sastanaka bude održano, naročito onih maratonskih kada socijalni partneri do kasnih večernjih časova pregovaraju i drže tenziju, bolje se tvrdi pazar i priprema teren za eventualni dogovor. Pošto je bura u vezi sa pregovorima ovih dana dobila novu rundu, takav recept za pronalaženje “zlatne sredine” realno je očekivati i ove godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
