Ratni zločini

U slučaju optužene Elfete Veseli optužnica vjerovatno nikad ne bi bila podignuta, niti ona uhapšena, da se njeno ime nije našlo u optužnici podignutoj protiv srebreničkog ratnog komandanta Nasera Orića.

Pa kad je Orić uhapšen u Švajcarskoj, gdje se do hapšenja nalazila i Veselijeva, i izručen BiH te protiv njega pokrenut sudski proces, ne ide baš da Veselijeva ostane na slobodi nakon što je pao onaj koji je godinama u ratnoj Srebrenici i okolini odlučivao o životu i smrti.

Veselijeva, dakle, nije uhapšena zbog onog što je učinila, ni radi dokaza i svjedoka koji godinama postoje protiv nje, niti zbog njenog monstruoznog iživljavanja nad dvanaestogodišnjim Slobodanom, nego zato što se našla u optužnici protiv velikog komandanta.

Da se to nije desilo, ona bi, najvjerovatnije, ostala na slobodi zauvijek, jer Tužilaštvo BiH do danas radi po zapadnoj matrici dobrih i loših momaka.

Ne treba ni reći da među loše spadaju Srbi, generalno, pa makar se radilo i o potpuno nedužnom dvanaestogodišnjaku. Da nije tako, ne bismo danas imali situaciju da su na slobodi skoro svi bošnjački funkcioneri i komandanti za koje postoje neoborivi dokazi da su odgovorni za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda.

Zato je podizanje optužnice protiv Veselijeve šokantno, jer činjenica je da Tužilaštvo BiH otpočetka uglavnom ne podiže optužnice na osnovu stvarnih dokaza i protiv stvarnih krivaca, kao što ni Sud BiH ne sudi tako.

Ali i dalje pripadnike srpskog naroda, naviknute na selektivnost i opstrukciju, ne bi iznenadilo da Sud BiH čak ne potvrdi tu optužnicu i pored najjačih dokaza i svjedoka, ili da Veselijevu osudi na minimalnu kaznu.  

Jer, eto, tužilac i Veselijevu tereti za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva umjesto za krivično djelo zločina protiv čovječnosti za koje su propisane daleko veće zatvorske kazne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.