Ratari na mukama
Ako je jeftinije brašno, to ne znači da ćemo manje plaćati hljeb i kiflu u pekarama. Na prvu, ovo zvuči konfuzno i čudno, ali ipak svjedoci smo svi da je to tako.
Bliži se ovosezonska žetva pšenice, a u najvećoj žitnici Srpske, Semberiji, ali i ostalim krajevima naše zemlje poljoprivrednici pripremaju kombajne, a sve u nadi da će izvući maksimum, kako prinosa tako i kvaliteta zrna.
O visini prinosa još je rano govoriti, ono što je sigurno jeste da će, sudeći prema najavama proizvođača, biti lošiji nego lani, a svi koji se sjećaju prošlogodišnjeg roda znaju da je bio ispod prosjeka.
I dok na njivama provode i dan i noć suočeni sa elementarnim nepogodama i vremenskim neprilikama, ratari očekuju da će, kada podvuku crtu, moći nešto i da zarade, ako ništa da "pokrpe" ono što su uložili.
Teško da će to biti ove godine uzmemo li u obzir podatak da će, prema trenutnom stanju, prinos biti 30 odsto manji nego lani, a što je najgore, i otkupna cijena biće niža, zbog čega se već hvataju za glavu. Kiša i nevrijeme iz maja nanijeli su im nemjerljivu štetu, a po staroj narodnoj poslovici "ne da se sirotinji sitno samljeti".
Da muka nikad ne ide sama, na svojoj koži osjetili su najbolje ratari, jer će i kvalitet zrna biti sporan, što dodatno utiče na ionako lošu cijenu. Ono što najviše brine žitelje Srpske je da li će i kada doći do pojeftinjenja ili, ako ništa drugo, stabilizacije cijena na tržištu pa samim tim i u pekarama, gdje nas gotovo svaki mjesec zbog cijena čeka neprijatno iznenađenje.
Burek i jogurt koštaju skoro pet maraka, kiflu ne možete kupiti ispod pola marke pa se postavlja logično pitanje, jesu li nam i pekare postale luksuz? Na osnovu vrtoglavog rasta cijena, definitivno jesu.
Da je život postao preživljavanje za sve one koji imaju prosječna primanja, odavno je jasno, ali ipak i oni koji žive pristojnije, pa vole da jedu jagnjetinu, za kilogram ove delicije moraće izdvojiti više od 50 maraka. Međutim, ratari bi ove godine mogli jesti suvu kiflu.
Ono što ih više brine jeste pitanje da li će, ako proizvodnja i dalje bude nerentabilna, i najuporniji i dalje sijati pšenicu, kukuruz, soju i sve ostale kulture koje su nam neophodne.
Osim toga, sve strukture moraju voditi računa o domaćim proizvođačima, a konkretno, pšenica iz Ukrajine napravila je opštu pometnju na našem tržištu. Ključno je podržati i subvencionisati našu ratarsku proizvodnju, kontrolisati uvoz, ali i cijene proizvoda u pekarama, koje su otišle u nebo, kako ne bismo zapali u veći problem od onog u kojem se trenutno nalazimo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
