Raspirivanje mržnje
Rat na ovim prostorima okončan je skoro prije tri decenije, ali mržnja jednog dijela stanovništva prema drugom, izgleda, samo dobija na snazi. Dokaz za to su dešavanja koja su proteklog vikenda održana u Bosanskoj Krupi, ali i u mjestu Večići u Kotor Varošu.
Uznemirujući snimci sa “marševa mira” u tim lokalnim zajednicama koji su organizovani od strane bošnjačkih udruženja su, malo je reći, za svaku osudu. Uz ratne pokliče, učesnici u tim kolonama prodefilovali su maskiranim uniformama, a ratnih obilježja na tim skupovima, što bi naš narod rekao, bilo je i na izvoz. Sva ta priča organizovana od strane bošnjačkih udruženja ponajviše je ličila na marš mržnje, a nikako “marš mira”.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste to što su u tim kolonama bili i mladi, među kojima su čak i djeca, koja su ni više ni manje nego bila ogrnuta ratnim zastavama takozvane Armije BiH pod čijim su vijorenjem ubijani i najstrašnije mučeni pripadnici srpskog naroda.
U tome druga strana ne vidi ništa sporno. Kod njih je to jedan sasvim uobičajen dan. Ispod istih tih video-snimaka u kojima djeca izgovaraju ratne pokliče, dok su ogrnuta ratnim zastavama nizali su, ali i dalje se nižu, komentari da to tako treba da se radi i da je to dostojan način kako da se obilježi stradanje jednog naroda.
Dovoljno materijala tu ima kako za policiju tako i za reagovanje Ombudsmana za dječja prava, jer učenje mladih, odnosno u ovom slučaju djece, da od malih nogu mrze sve što je srpsko i što ima veze sa Srbima nikako ne može, niti će, biti put pomirenja i suživota. Taj put, kojim se vode bošnjačka udruženja proistekla iz proteklog rata, na kojem odgajaju buduće generacije, može samo dovesti do nekih budućih potencijalnih sukoba, jer sa generacije na generaciju samo se prenosi mržnja. Mladi, odnosno djeca u konkretnom slučaju, vjerovatno će nastaviti da tim putem odgajaju neke nove, buduće generacije, jer su tome učeni i naučeni od strane starijih. Učeni su da tako treba i drugi način ne znaju.
Nema sumnje da djeci nije mjesto među maskiranim uniformama i ratnim obilježjima. Nema sumnje i da djecu ne bi trebalo učiti da izgovaraju ratne pokliče. Nema sumnje, ali druga strana u tome ne vidi ništa sporno, što je poražavajuće i za svaku moguću osudu.
Međutim, trebalo je neko da reaguje pa bar da jednom pošalje poruku da se zaustavi širenje mržnje, ali nije niko. I neće. Jer briga njih za suživot u BiH. To su za njih neke sitna dešavanja, koja ne žele da vide. Vide, ali se prave da su i gluvi i slijepi.
Mržnja nikome ništa nije dobro donijela pa neće ni BiH. Djecu, kada već nažalost živimo u ovoj posrnuloj zemlji, moramo da učimo da se igraju zajedno i pomažu jedni drugima, a ne da jedno u drugo upiru prstom i govore ono što je za svaku osudu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
