Rasipništvo
Referendumi koji za cilj imaju opoziv nekog od načelnika ili gradonačelnika u Srpskoj nisu ništa drugo do bespotrebno rasipanje budžetskog novca. Takvi potezi predstavljaju potpuno odsustvo brige za vlastiti narod među političarima koji su inicijatori ideje za opoziv.
Koji stranački dres nose oni koji sjede u fotelji prvog čovjeka grada ili opštine građanima koji se bore za egzistenciju potpuno je nebitno. Njima je važno da voze putevima bez rupa, da im kanalizacija ne protiče ispod prozora, da nema zastoja u isporuci vode, da se smeće odvozi redovno, da imaju gdje da rade i zarade koliko-toliko pristojnu platu, da ne strahuju od zmija zbog nepokošene trave u gradskim parkovima, da su isplate socijalne pomoći, stipendija i drugih budžetskih davanja redovne.
Rezultati koji doprinose boljim uslovima života su isključivo ono što zanima građane. Mimoilaženje među stanovništvom i političarima nastaje upravo kod tih rezultata, u šta se uvjeravamo svakodnevno. Steče se utisak da je onima koji su bave politikom na lokalnom nivou cilj isključivo da se domognu fotelje i uhljebe što veći broj njima odanih članova stranke. Upravo su to i glavni razlozi kada se poseže za opozivom legitimno izabranog rukovodstva neke lokalne zajednice.
Takvih primjera u Srpskoj imamo dosta. Najnoviji je onaj o opozivu SNSD-ovog načelnika Višegrada Mladena Đurevića, čiji epilog glasanja nije poznat ni nakon više od dvije sedmice, koliko je prošlo od glasanja.
Referendum o opozivu načelnika dva puta na svojim plećima iznio je i Drvar, mala opština sa svega nekoliko hiljada stanovnika, koje problemi zasipaju sa svih strana. Ni jedan ni drugi u životima građana nije promijenio apsolutno ništa. A da je novac koji je potrošen na organizovanje tih neuspjelih referenduma utrošen, recimo, za izgradnju samo jednog kilometra puta, građanima Drvara bilo bi mnogo korisnije. Ovako, samo su još jednom potvrdili povjerenje načelnici Dušici Runić, čime je potrošeni novac bačen niz vodu. Bespotrebno je potrošeno i vrijeme na organizaciju referenduma, jer se tokom tih radnih sati na primjer mogao osmisliti neki projekat ili riješiti krucijalni problem.
Na referendum će po svemu sudeći morati i građani Bratunca i Šipova, u čemu nema ništa sporno kada bi taj opoziv, bio uspješan ili ne, dao bilo kakve pozitivne rezultate. A već sada je jasno da se to neće desiti.
Predlagači opoziva kao po nepisanom pravilu prije referenduma napadaju glasno, agresivno i najčešće bez valjanih argumenata, a kada im birači izglasaju nepovjerenje, nastaje tajac. Takvo stanje najbolje se opisuje onom narodnom “tresla se gora, rodio se miš”. S tim da taj “miš” pojede značajan dio budžetskih sredstava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
