Radnika ni za lijeka
Dobar i vrijedan radnik oduvijek je svuda u svijetu bio cijenjen i plaćen. I to ne samo inženjeri i ljekari. Evropa je godinama unazad grabila vrhunske majstore iz naše zemlje i plaćala ih suvim zlatom.
A oni su rado odlazili tamo jer su mjesečne zarade svuda bile duplo veće nego ovdje. Ispočetka su odlazili da bi zaradili neki dinar, slali porodicama i vraćali se, a onda su odveli i porodice i svili gnijezda tamo negdje pod tuđim nebom. Jer tamo od svojih plata mogu da žive.
Zbog takvog odnosa prema majstorima, pekarima ili konobarima došli smo u situaciju da danas u našoj Republici radnika nema ni za lijek. Godinama su bili obezvređivani, plaćali su ih sićom i govorili samo idite ako vi nećete ima ko hoće da radi.
Oni su otišli na bolje, a poslodavci kukaju na sva zvona da radnika nema ni za lijeka.
Svi uglas upozoravaju da će zatvoriti kafane, pekare, pa i fabrike jer svima nedostaje radnika. Sada kad je njihovo poslovanje dovedeno na ivicu opstanka, rado bi da odriješe kesu, ali džaba, nema ko da radi.
Čast izuzecima, jer oduvijek je bilo a ima i danas poštenih poslodavaca koji cijene svoje radnike, počesto ih i nagrade za trud i zalaganje. Nažalost, takvi su uvijek bili u manjini.
Nije tajna da su pojedini poslodavci godinama ranije konobare plaćali sa 500 maraka, počesto im uzimali bakšiš ili ih svjesno uvaljivali u minus samo da bi sebi prigrabili korist.
Danas ti isti konobari postavljaju uslove i tacnu ne uzimaju u ruke bez minimalno 1.000 maraka. I ne samo oni. I u drugim branšama niko više neće da radi za minimalac. Ljudima je dosta preživljavanja i krpljenja rupa u kućnom budžetu od prvog do prvog.
Gotovo da nema proizvoda koji nije poskupio. Cijene goriva rastu na dnevnom nivou, uveliko se šuška o tome da će i prije nego mislimo litar goriva koštati pet maraka. Te brojke rastu munjevitom brzinom, a one koje pokazuju iznos plate i penzije idu puževim korakom.
Inflacija za koju kažu da je na rekordnom nivou do sada je pojela sva povećanja primanja radnika i penzionera. Nigdje se ni fening ne vidi jer rast cijena i rast plata nisu srazmjerni. Sastaviti kraj s krajem od plate do plate postala je prava umjetnost.
Ko zna do kada će građani moći ćutke da istrpe sve ovo. A i ako podignu glas ili se kojim slučajem odvaže da izađu na ulicu u znak protesta, neće to dugo potrajati. U oktobru su izbori, a onda Jovo nanovo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
