Radnički strahovi
Većina radnika u Srpskoj posljednje dane provodi u strahu za radno mjesto. Strahovali su i do sada, trpjeli sve i svašta od strane bahatih poslodavaca, a sa pojavom i širenjem virusa korona taj strah je i te kako dobio na snazi jer bahati ne prežu ni od “kovida 19”.
Nesumnjivo je da će pojedini poslodavci, oni bahati, iskoristiti trenutnu situaciji kako bi dodatno ugrozili radnička prava. Njih je uvijek bilo na pretek, a vrijeme korone sigurno će ih izroditi još. Pojedinci i sada, u ovoj teškoj situaciji, koriste priliku te primoravaju radnike na sve i svašta jer znaju da prehranjuju svoju porodicu od crkavice koju im daju.
S druge strane, uvijek je bilo i uvijek će biti i onih gazda koji se baš tako mogu nazvati, jer staju iza svoga radnika i u vrijeme kada korona kosi profit i kada gube svaku moguću trku s vremenom. E, samo iza tih treba stati, pomoći im u svakom pogledu i podržati ih. Ali kako je svaka kriza donosila više prvih nego drugih, ne sumnjamo da će tako biti i ovog puta.
Ali kao što nije ničija do zore sjala, nadamo se da neće ni ovih prvih. Radnici će, kao i uvijek, izdržati i njihovo bahaćenje i ovaj put, te naći posao kod gazda ili pak pakovati kofere, kao što su i do sada radili, i uputiti se u neku od evropskih zemalja i tamo naći poslodavca koji će ih poštovati. I tamošnji poslodavci trpe posljedice, ali sigurno je da će se i te kako brzo oporaviti, jer će svu pomoć koju dobiju uložiti u obnovu svojih kapaciteta, stvaranje novih vrijednosti i povratak partnera. Takvom praksom veliki broj domaćih privrednika se ne može pohvaliti jer, nažalost, mnogi od njih pomoć koju dobiju nastoje samo da zadrže na svojim računima.
Jasno je i da će se u ovoj krizi, ali i nakon nje sliti milioni i milijarde maraka pomoći sa svih strana. Kako u gotov novcu, tako i opremi. Međutim, ta pomoć uvijek više ode na račune onih koji misle da su bogomdani, a manje na račune pravih gazda, onih koji poštuju radnika i koji će uvijek stati iza njega.
Radnici, kao i do sada, spremni su na sve, pa čak i sami predlažu da im poslodavci, koji su najviše stradali, isplate samo minimalnu platu od 520 maraka, dok drugi predlažu i da ne dobiju platu mjesec, dva samo kako bi sačuvali radno mjesto. Spremni su na sve samo da bi za koji mjesec njihova plata, pa i ona minimalna, ali i ispod tog iznosa, redovno bila isplaćivana.
Zbog svega toga pomoć nadležnih, ali i svih drugih treba da bude usmjerena isključivo onim poslodavcima koji su spremni da izađu u susret radniku, stanu iza njega i zajedničkim snagama prebrode krizu koja nas udara. Njima je potrebno pomoći, odgoditi poreze, stopirati kredite, sufinansirati isplatu plata i pružiti sve druge vrste pomoći. A onima koji se bahate, dijele otkaze šakom i kapom i radnike iskorišćavaju samo da bi ubrali ekstraprofit potrebno je stati u kraj i udijeliti pomoć od nula maraka. Jedino na taj način strahovi radnika u Srpskoj će jenjavati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
