Radničke muke
O položaju i pravima radnika u Republici Srpskoj najglasnije se govori uglavnom oko 1. maja - Međunarodnog praznika rada. Tih dana svima su puna usta riječi podrške i razumijevanja za kraće radno vrijeme, slobodnu nedjelju, veću platu. Tih dana, oko 1. maja, znaju svi da treba pružiti više radnicima, znaju i poslodavci i sindikalci i ministri, znaju svi. Nažalost, malo šta na tome čine.
Sve ostale dane o radničkim pravima, statusu i potrebama uglavnom se samo šapuće, tiho, najtiše, da se kojim slučajem ne bismo zamjerili poslodavcu ili, ne daj Bože, onima iznad.
Važno je da je plata redovna, da ne kasni, nema veze što je mala i nedovoljna i za ono osnovno. Tom rečenicom, nažalost, tješi se većina radnika u Srpskoj koji jedva uspijevaju da sastave od prvog do prvog s mjesečnim primanjima koja posebno nisu dovoljna u vrijeme enormnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica.
Prava radnika ove godine ostala su nekako u sjenci jaza među sindikalcima, koji ne mogu da se dogovore šta je prioritet na listi njihovih zahtjeva koje upućuju nadležnima.
Jedni traže povećanje plata, drugi topli obrok i regres. I tu nastaje problem. Ni ovoga puta nisu mogli da se usaglase. Mnogo važnije je bilo istaći ko je koga podržao i ko je s kim sastančio, od čega obični radnici nikakve vajde nemaju.
Naravno da je svakom radniku u Republici Srpskoj potrebna veća plata, jer bez novca ne može da preživi ni radnik u fabrici ni direktor.
Međutim, jasno je kao dan da kada se ide na procentualno povećanje primanja, neće svima plata jednako biti uvećana.
Nije isto povećanje od deset odsto za nekoga ko prima minimalac i drugoga koji ima hiljadu ili dvije hiljade maraka. S druge strane, u pravu su i oni koji se bore za posebno iskazivanje toplog obroka, jer radnik ima pravo na topli obrok.
Baš, kako kažu, i najveći kriminalci koji služe kaznu u zatvoru, svaki dan doručkuju, ručaju i večeraju o trošku države. Zašto pravo na obrok o tom istom trošku ne bi imali i radnici?
Svi radnici, bez izuzetka. I u privredi i u administraciji, baš svi zaslužuju jednaka prava.
Nažalost, kako prođe Praznik rada, tako utihne i borba za radnička prava. Jedino, možda nam se ove godine posreći, imajući u vidu da nas manje od pola godine dijeli od izbora. Naći će se već neko ko će na radničkoj muci ubrati koji glas više. Neće im biti prvi, a, nažalost, ni posljednji put.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
