Radničke muke

Njih skoro 164.000 ili 60 odsto od ukupnog broja zaposlenih prima platu manju i od republičkog prosjeka, odnosno od 830 maraka. Još je poraznija činjenica da najviše radnika mjesečno zarađuje od 370 do 610 maraka, a da je osam puta manje onih koji imaju platu veću od 2.000 maraka.

Ako se uzme u obzir to da je prosječna sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu skuplja od 1.800 maraka, jasno je s kakvim se mukama susreću oni koji zarađuju crkavicu. Kako preživljavaju i sa čim se sve bore, znaju samo oni i oni koji su u istoj situaciji i muče istu muku.

Poslije ovih brojeva svima u Srpskoj, ali i šire jasno je  zašto građani svakodnevno pakuju kofere i odlaze u pečalbu. Za to nam nikakva formula nije potrebna, jer odgovor je pred nama: odlaze zato što ne mogu zaraditi platu sa kojom će, ako ništa, svojoj porodici priuštiti ono najosnovnije. Na luksuz i ne pomišljaju. Ta riječ odavno je već postala strana.

Zbog toga ćemo, ako se ovako nastavi, a vjerovatno hoće, kroz koju godinu, ako ne i sitnije, za mjesec, ostati bez ikakve kvalitetne radne snage.

Jasno je da se problemi zbog niskih plata nižu samo jedan za drugim, a alarm za uzbunu koji je poodavno upaljen niko ne gasi.

Ponekad u javnosti, u posljednje vrijeme čak i često, poslodavci i nadležni u Srpskoj ističu da imaju problem sa odlivom radne snage, ali na rješavanju te situacije ništa ne rade.

Svi mi znamo za taj problem, ali od čestog ukazivanja na njega nemamo ama baš ništa.

Jasno je da treba prestati sa ponavljanjem da su plate u realnom sektoru iznimno male i da zbog toga ljudi odlaze, već treba uraditi nešto o tom pitanju. Treba tražiti formulu za rješavanje ovog problema, a sa njenim otkrićem biće poboljšan život većine zaposlenih u Srpskoj.

Jasno je i da je ta formula pred nadležnima i da treba da je primijene, a krajnje je vrijeme da to i učine ako žele bolji život svojim građanima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.