Radnici početnici
U Srpskoj i BiH, a vjerujem i u većini drugih zemalja, postoje tri recepta za zapošljavanje koji su svima odavno poznati. Prvi i svakako daleko najisprobavaniji je onaj kojim se do posla dolazi uz pomoć političkih i rodbinskih veza.
Drugi, ništa manje bitan je da kandidat, opet uz pomoć poznanstva “važnih ljudi”, direktoru neke državne institucije ili preduzeća u džep “tutne” pozamašnu svotu novca i tako sebi obezbijedi redovna mjesečna primanja. Treći, koji je najteži, ali i najnepopularniji jeste onaj kada nezaposleni pokušava da se radne knjižice dokopa zahvaljujući svojim radnim sposobnostima, vještinama i znanju.
Ovakva praksa prisutna je godinama, a problem nastaje kad svršeni diplomci i srednjoškolci nisu politički podobni, nemaju ugledne roditelje i novčanike pune novca, a radno iskustvo i znanje im ne može biti adut jer ga nemaju.
Lako je reći da mladi neće da rade, ali ko se ponudio da mladom, izgubljenom čovjeku pomogne i usadi mu radne navike?
U Srpskoj, izgleda, niko jer za radnike početnike nema posla, što pokazuje i zvanična statistika. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje RS, svaki treći nezaposleni u radnu knjižicu nije upisao ni dan staža, odnosno od 107.034 nezaposlenih, njih 42.458 nema radnog iskustva. Odsustvo znanja i radnih vještina baca ih u začarani krug jer malo je poslodavaca koji su spremni da daju šansu početniku pošto svi oni uglavnom preferiraju “zrele” radnike, sa ispečenim zanatom u rukama.
Mladom čovjeku, kad pročita današnje oglase za zapošljavanje, ne preostaje ništa drugo nego da padne u duboku depresiju jer poslodavci kao da se utrkuju u nabrajanju i izmišljanju vještina koje se traže od potrebnih radnika. A kako jedan konobar da nauči nositi tacnu ako mu je neko i ne ponudi, kako da medicinska sestra izvadi krv, kako da ekonomista uradi reviziju, pekar napravi hljeb, a automehaničar popravi automobil ako ih neko ne obuči?
Pitanja je mnogo, a odgovora nema. U ovoj priči podjednako je kriva i država koja u prvi plan “gura” zapošljavanje podobnih, ali i poslodavci koji sve glasnije kukaju da nemaju radnika i da im posao propada jer je malo njih spremno da ode u srednju školu ili na fakultet i potraži mladiće i djevojke kojima bi prenijeli zanat.
Takvoj praksi hitno se mora stati u kraj. Država u dogovoru sa poslodavcima treba da pokrene program za sticanje prvog radnog iskustva, program koji bi osobama nakon školovanja omogućio da sve ono naučeno primijene u praksi. Samo na taj način naša zemlja bi mogla ekonomski jačati. U suprotnom, možemo očekivati da kolone mladih, koji već sada nezaustavljivo pakuju kofere i odlaze na Zapad, budu još duže.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
