Radni staž
Vlasti u RS obavezale su se nedavno usvojenom reformskom agendom, na kojoj insistira EU, na sprovođenje dodatnih reformi u oblasti penzijsko-invalidske zaštite, uključujući i ispitivanje potrebe za reformom parametara penzijskog sistema.
To bi u najkraćem značilo povećanje starosne granice za odlazak u penziju sa 65 na 67 godina.
Naravno, niko ne kaže da će se to desiti sutra, ali ovo pitanje svakako zahtijeva ozbiljan pristup.
Činjenica je da je Fond PIO već dugo u problemima i da stanje kakvo trenutno imamo na duge staze nije održivo.
To se najbolje vidjelo posljednjih mjeseci kada su zbog nedostatka novca penzije počele da kasne, a sama isplata je trajala znatno duže nego što je to ranije bio slučaj.
Dakle, problemi u Fondu PIO postoje i naravno, da oni treba da se rješavaju.
Zato prije nego što se u RS počne razmatrati pitanje povećanja starosne granice za odlazak u penziju svakako bi se trebalo pozabaviti pitanjem uplate doprinosa, pitanjem sive ekonomije, pitanjem poslovanja samog Fonda.
Ako znamo da je dug za doprinose za PIO premašio 400 miliona maraka, a da značajno učešće u njemu imaju zdravstvene ustanove i državna preduzeća, jasno je da tu mnogo toga ne štima i da bi se nadležni prije samog pitanja starosne granice, morali pozabaviti i ovim pitanjem.
Pitanje kojim bi vlasti i te kako mogle da se pozabave je rad na crno. Jer ogroman broj radnika danas u Srpskoj uopšte nije prijavljen. Zato treba ispitati da li su kazne za one koji drže neprijavljene radnike adekvatne.
Koliko će kod nas radnika uopšte dočekati penziju, s obzirom na to da ogroman broj njih radni vijek počinje nakon 25. godine? Pita li se iko možemo li se sa takvim stanjem stvari porediti sa Evropom?
Na kraju, nemam ništa protiv usaglašavanja našeg zakonodavstva sa evropskim. Ali, ako već prepisujemo treba da prepisujemo i ostale zakone. A prije svega riješimo postojeće probleme.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
