Rad na crno

Manje radnika u sivoj zoni rezultat je, kako tvrde nadležni, pooštrenih zakonskih procedura i pojačanih inspekcijskih kontrola u ugostiteljstvu, trgovini, uslužnim djelatnostima i eksploataciji i preradi drveta.

A da se sa ovim problemom trebalo uhvatiti u koštac mnogo ranije, svima nam je dobro poznato, jer o radu na crno govori se godinama, a apeli i upozorenja zaštitnika radničkih prava nisu nailazili na podršku.

Neodgovorni poslodavci su godinama unazad, ne uplaćujući doprinose iskorištavali radnike, i pokušavali da se obogate zakidajući državu za ono što su po zakonu dužni da plate.

Ostali su dužni "i Bogu i narodu" u nikom ništa.

Na zakon se nisu obazirali mnogo, a onu narodnu da "svaki zakon ima rupu" vrlo dobro su koristili, pa svaki put kad inspektori zakucaju na vrata, kažu radnik "došao juče".

Iako su kazne pooštrene, a inspektori punom parom obilaze poslodavce i pišu kazne, i dalje je veliki broj onih koji radeći za minimalac strepe da će ostati i bez dinara, na penziju i zdravstveno osiguranje već odavno ne računaju.

Rada na crno spasili su se mnogi koji su trbuhom za kruhom pohrlili preko granice, pa za život svoje porodice zarađuju u nekoj od evropskih država.

I to je u velikoj mjeri doprinijelo ne samo smanjenju rada na crno, nego smanjenju radne snage u Republici Srpskoj  uopšte.

Svaki, pa i najmanji korak u borbi za poštovanje prava radnika je značajan.

U namjeri da se neodgovornim poslodavcima stane u kraj treba istrajati i primjenjivati zakonske propise, jer samo će tako radnik biti zaštićen a državna kasa puna.

Krenulo je solidno, sada tako treba i nastaviti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.