Računi za Ginisa
Institucije BiH su specifične po mnogo čemu, a posebno po cehovima koje uredno, na mjesečnom nivou, ispostavljaju na adresu zajedničke kase. O tome da ih ima previše i da dobar dio postoji čisto radi postojanja, a ne zarad neke svrhe i dobrobiti za one koji ih finansiraju, polemiše se godinama.
Ipak, do sada nije povučen nikakav potez da bi opstale one koje su i zaista potrebne zemlji, kakva je BiH, a olako izgubljeni milioni preusmjereni za napredak. Istovremeno, samo se produžavala lista izgovora zbog čega taj rez nije tako lako napraviti, bez želje i volje da se otvoreno razgovora o suštini.
BiH godišnje, samo za funkcionisanje i rad zajedničkog nivoa, troši oko 950 miliona maraka. Tu je sabran novac za pokrivanje plata, naknada, kao i materijalnih troškova, putovanja, nabavki, kirije i druge potrepštine. I tako iz godine u godinu. Čak je i lani, u godini koju je obilježila pandemija i mahom rad od kuće, zabilježeno da su neki računi porasli, iako je bilo i privremeno finansiranje na snazi, a ne pravi budžetski okvir kako nalažu pravila.
Čast izuzecima koji rade u ministarstvima, kancelarijama, agencijama, te direkcijama, institutima, ali opšta ocjena je da su brojni dobili posao samo i isključivo zbog političkih, porodičnih, kumovskih veza sa onima koji kroje sve politike ili su bliski ključnim funkcionerima. Situaciju na nivou BiH najbolje prikazuju revizorski izvještaji, mada su i tu mnogi saglasni, s pravom, da i revizori progledaju “kroz prste” i spasu pojedine one najgore ocjene za poštivanje finansijske discipline i odgovornosti.
Ipak, revizorski izvještaji su jedini koji zalaze u dubinu, te daju sliku o tome kako se i šta radi unutar institucija. Od zapošljavanja i nabavki, do malverzacija sredstvima izdvojenim za gorivo, hranu i piće, poklone, te da li su rukovodioci, službenici i saradnici za sve i svašta uspijevali, u datom roku, da riješe povjerene zadatke.
Mahom nisu. Uglavnom se kasnilo, te tražilo još novca zbog ovog ili onog razloga. Jedan od najnovijih primjera je nabavka prostora, odnosno objekta za smještaj dijela zajedničkih institucija u Istočnom Sarajevu. Dobili su oko dva miliona u startu, kasnije je došlo do rasta cijena na tržištu, a uz to pojedinci nisu bili zadovoljni prvobitno datim adresama, tako da su ovih dana krenuli u potragu za dodatnim milionima. U međuvremenu, neki njihovi i dalje plaćaju zakup, a ta kirija papreno košta. Posebno ako se ne gleda samo jedna godina, već podalje u prošlost, podvuče crta i sabere.
BiH je samo u posljednjih pet godina za pokrivanje računa po osnovu kirije dala oko 60 miliona maraka, a to je samo jedna u moru obaveza za koju se već dugo, dugo izdvaja novac koji dolazi od rada i džepova svih građana u zemlji koja nikako da krene naprijed, ali ni da se vrati na pravi put.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
