Računali pa se preračunali
Dajte te cijene malo više. Može i iznad onih dozvoljenih. Ko će u ovom ludilu to i primijetiti? Ma, ko će nas kontrolisati, ionako imamo šačicu inspektora?! Upravo tu politiku vode pojedini trgovci pri formiranju cijena u Srpskoj.
Borba ko će imati skuplje proizvode na rafovima, koja traje nepuna tri mjeseca, se po svemu sudeći samo zahuktala i nema naznake da bi uskoro moglo biti potpisano neko primirje po tom pitanju. Kako rusko-ukrajinska kriza ne jenjava, tako se ne stišava ni borba na domaćem nam tržištu po pitanju cijena. Naravno da je glavni razlog poskupljenja poremećaj na globalnom nivou, ali situaciju dodatno dovodi do ludila i to što domaći trgovci love u mutnom i eksplozijom cijena debljaju pazar.
Nisu rijetke situacije da potrošači ujutru u prodavnici vidi jednu cijenu, a naveče se već dva-tri puta moraju vratiti da provjere da li su dobro vidjeli jer je ta ista namirnica znatno skuplja. Nije rijetka situacija da i oni stariji pitaju mlađe da provjere vide li dobro. I vide, jer je ujutru bila jedna, a naveče već druga, naravno viša cijena.
U toj trci trgovci su već stigli do 40 maraka za vreću brašna od 25 kilograma. Tu situaciju ne pamte ni najstariji. Po svemu sudeći, trgovci su ranije imali, izgleda, manju želju da uberu što više na muci potrošača. Kako vrijeme odmiče i kako kriza udara sa svih strana sve žešće apetiti se, po svemu sudeći, mijenjaju.
Tako su se pojedinci, ne slučajno, već namjerno malo više zaračunali pa su prekoračili Uredbu o ograničavanju marže na osnovne životne namirnice i do 33 odsto. Nema tu ni s od slučajnosti. To je ono što je isplivalo na površinu. Pitanje je šta se sve skriva u računovodstvenim knjigama prodavaca, jer inspektori nisu prečešljali sve. I ne mogu, jer ih nema dovoljno. Ali ima vremena i treba i te kako posvetiti detaljnu pažnju njihovim knjigama.
Situacija je još alarmantnija u pojedinim manjim prodavnicama, posebno u onim seoskim, u kojima su pojedini građani često oni najstariji primorani da troše svoju penziju. Upravo te njihove komšije kod kojih kupuju trebalo bi da, ako već moraju zbog rasta cijena kod onih od kojih nabavljaju robu, usklade svoju zaradu za propisima, a ne da formiraju cjenovnike od kojih ni manje, ni više nego zaboli glava.
Koliko je situacija postala alarmantna najbolje nam govori to što su kupci počeli da vraćaju već kupljene proizvode. Možda je upravo to alarm pojedincima da se probude i da trenutnu situaciju ne koriste za ubiranje ekstra profita na muci. Ako nastave sa dosadašnjom praksom mnogi će najveći dio radnog vremena trošiti samo na storniranje računa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
