Putuj VSTS-u

Kao rezultat tih putovanja imamo zaključke da se određeni predmeti moraju rješavati prioritetno kako ne bi zastarjeli, da se hitno moraju rješavati predmeti ratnih zločina i kriminala, da se mora poštovati nezavisnost pravosuđa i izgraditi povjerenje u sudove.

Da su za ove "savjete" morali da troše budžetske pare po bijelom svijetu, vala nisu! To im je mogao reći svaki laik koga bi zaustavili na ulici.

Putovanja ne bi bila problem, kada bismo kao rezultat imali promjene nabolje, a to nije slučaj.

I na sve kritike ili primjedbe iz VSTS-a stižu zahtjevi za više samostalnosti. U prilog tome govori i činjenica da od ukupno 242 planirane aktivnosti u okviru Strategije za reformu sektora pravde, VSTS je lani realizovao njih 125.

U ovoj instituciji niko ne kontroliše ni na koji način se utvrđuju troškovi reprezentacije, ko koliko troši i da li su ti troškovi opravdani.

Koliko li su stranih stručnjaka morali da ugoste da bi potrošili silni novac i ostali na istom nivou znanja?

O kakvom mi onda povjerenju u pravosuđe BiH govorimo, kada se vrhovna institucija koja treba da uvede reda u tu oblast i sama ponaša bahato i nikome ne odgovara?

U VSTS-u BiH nikada nisu odgovorili ni na pitanje o silnim stranim donacijama koje su do sada potrošili, a ni poslije njih ne vidjesmo nekog pomaka. VSTS oko sebe stvara zatvoreni krug načinom ocjenjivanja sudija i tužilaca, načinom njihovog izbora, pa i načinom izbora prvih ljudi u pravosudnim institucijama.

Iako je iz Republike Srpske godinama upozoravano na nedomaćinsko trošenje i novca i vremena u pravosudnim institucijama BiH, svi su se redom pravili Englezi i puštali mašti na volju kada je o načinima trošenja zajedničkog novca riječ.

I gdje je tu pravda? U Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije, to je jedino sigurno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.