Putevi života
Od proboja koridora života prošle su pune tri decenije. Punih 30 godina u narodu čvrsto živi sjećanje na teško proljeće i ljeto 1992. godine, kada se na stotine hiljada stanovnika od Krajine do Posavine našlo u bezizlaznoj situaciji i kada nadležni nisu imali pravo ni na dangubljenje, ni na grešku.
Operacija vojske i policije Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, pod nazivom “Koridor 92” ne blijedi na ovim prostorima i ne smije, jer je tada budila nadu da ima šanse za novi život i garanciju da se više nikad neće desiti da tek rođene bebe, toliko malene da mahom nisu imale još ni ime upisano, umiru jer je, eto, neko tamo daleko odlučio da njima kiseonik ne treba za život.
A trebao im je. Vojna operacija koja je s vremenom sve manje zvana “Koridor 92”, a sve više “Koridor života” nije bila lagana. Kroz šta su sve prošli mladi borci koji su uzdignute glave i ponosno stali na branik otadžbine i bili živi štit svojih ognjišta samo oni znaju. I to je ono što im je bilo zajedničko, što ih je spojilo u kolonu, koja je, nedugo nakon naredbe: “Hoću koridor do Vidovdana, makar bio kozja staza, jer neću da djeca umiru”, nezaustavljivo krenula po pobjedu koja je označavala samo jedno - slobodu.
Ipak iz ove jedne od najsvjetlijih i najznačajnijih bitaka iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i iz mnogih drugih, nisu se svi vratili na slobodna ognjišta i u zagrljaj najmilijima. Brojni su ostavili živote na koridoru i drugim ratištima, na hiljade i hiljade njih postali su invalidi preko noći, a ne treba zaboraviti nikada ni one koji su sačuvali živu glavu i vratili se kućama onakvi kakvi su i otišli. Jer svaki borac, koji je časno branio svoje, treba da bude slavljen dovijeka, a takvih danas ima je u gotovo svakoj kući u ovoj Republici koju su odbranili kada je bilo najpotrebnije.
Niko od njih ne smije biti zaboravljen, baš kao ni operacija “Koridor”, jer bi time sve palo u vodu, a sloboda je najskuplja riječ u našem narodu. I ove godine, u znak sjećanja na herojstvo i junaštvo boraca VRS, narod se okupio na Dugoj Njivi nadomak Modriče, gdje se tradicionalno obilježava proboj koridora života. Gdje se ponovo grle nekadašnji saborci, pričaju o tim danima kada su znali samo kuda idu, ali ne i kako će, te odaju počast i onima čija su imena na spomen-pločama širom Srpske.
Tradicija ne smije biti prekinuta. Zaborav ne smije pobijediti sadašnjost, jer bi time sve palo u vodu. Prošlost pa i budućnost, ali nije ni poenta o koridoru pričati samo u dane oko Vidovdana ili o drugim bitkama u dane kada su počinjale ili dobijane. O novom poglavlju istorije mora se daleko više znati i bolje cijeniti žrtva boraca i porodica, a sam proboj puta ka slobodi u najmanju ruku, zarad sjećanja, zaslužuje da bude ovjekovječen time da budući autoput od Banjaluke do Beograda, koji prati staze života tokom te 1992. godine, ponese naziv “koridor 92” ili “koridor života”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
