Put do raspada
Dan koji je doveo do velikog krvoprolića upravo je 1. mart, koji se danas u FBiH slavi kao dan nezavisnosti, a u Republici Srpskoj tretira kao običan radni dan i sjećanje na ubistvo svata nasred Baščaršije. I dok u prvom redu Bošnjaci na sve načine pokušavaju da nametnu ovaj datum kao praznik cijele zemlje, Srbi im poručuju da je riječ o običnom falsifikatu.
U više navrata u ovoj zemlji pokušavano je da se dođe do zakona o državnim praznicima koji bi se slavili u cijeloj zemlji, ali zbog maksimalističkih težnji bošnjačkog naroda, koji na sve načine nastoji da ovoj zemlji nametne i 1. mart i 25. novembar kao dane koji se moraju slaviti, do dogovora nije došlo. Tako je ova zemlja od početka devedesetih podijeljena i rasturena po šavovima i kada je o praznovanju riječ.
Nije rijetkost da se “praznici” o kojima nema saglasnosti obilato zloupotrebljavaju u predstavništvima i ambasadama BiH širom svijeta. Tako i više od dvije decenije nakon rata ambasadori ove zemlje po direktivi bošnjačkih stranaka organizuju kojekakve prijeme po bijelom svijetu, ali da je Dara prevršila mjeru pokazao je skandal ambasadorke BiH u Kataru Bisere Turković, koja je insistirala da folklorno društvo “Bosiljak” iz Dervente, koje njeguje tradiciju srpske igre i pjesme, učestvuje na obilježavanju ovog falsifikata od praznika u toj zemlji.
Svojim inatom onemogućila je mladima da narodu Katara pokažu svoju tradiciju i dogovor koji je definisan prije godinu dana nije mogao da bude realizovan. I pored jasnih poruka srpskih zvaničnika i Ministarstva inostranih poslova da se 1. mart ne može obilježavati u DKP mreži kao praznik, mnogi bošnjački ambasadori se ne osvrću na ova upozorenja i nekažnjeno godinama tjeraju po svome. Ovaj primjer najdirektnije dokazuje da i praznici u ovoj zemlji nisu put za jedinstven stav nego stranputice o kojima nema saglasnosti.
I dok iz Srpske godinama uporno poručuju da su određeni datumi na kojima insistiraju Bošnjaci bolni za srpski narod i da ih ne može prihvatiti kao svoje, da nikome ne osporavaju da slave šta im je volja, ali bez uvreda i nametanja, Bošnjaci iz godine u godinu proturaju priču da se mora slaviti ono što je njima po volji.
Ne bude li se u ovoj zemlji konačno počela spuštati lopta i zaboravila praksa nametanja i isključivosti, nije isključeno da čak i praznici postanu trasa njenog raspada. Toga bi u prvom redu morali biti svjesni upravo oni koji insistiraju na njenoj cjelovitosti i opstanku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
