Put do istine
Iako su se od završetka rata u BiH navršile gotovo tri decenije, te teške teme i dalje dominiraju, nekada iz ličnih interesa i sumnjivih ciljeva pojedinaca koji još nisu stavili tačku na teške devedesete godina kada je ratni vihor zahvatio ovo podneblje, a nekada iz stvarne potrebe da se utvrdi šta se stvarno desilo na određenim adresama.
Žrtava je bilo na svim stranama i to je činjenica jer rat ne bira već samo uzima. Prekinuo je na hiljade nedužnih života, ugasio djetinjstva i pozne godine u kojima je trebalo da vlada mir. Plakale su majke i očevi na svim stranama i plaču i dan-danas dok gledaju u slike tek stasalih momaka koji su stali u odbranu svog naroda.
Mnoge od tih slika su požutjele, a prava istina o svim stradanjima nije izašla na vidjelo jer su se određene snage potrudile da budu što je moguće duže pod tepisima i u pravosudnim ladicama te da u nekim slučajevima, u postupcima, usmjere epilog u pravcu koji njima odgovara zarad ko zna čega.
Uz domaće pravosuđe, podbacile su i određene institucije koje su dobile mandat da pronađu na hiljade nestalih lica, identifikuju ih i predaju onima koji su davno ispratili u nepoznato, ne želeći da vjeruju da im se nikada neće vratiti.
Opstrukcija je bilo, i nažalost još ih ima, nedopustivo previše kada je riječ o stradanjima pripadnika srpskog naroda u proteklom ratu. Širom BiH su i srpska stratišta, ali o njima se nikada nije pričalo koliko o onima drugih naroda. Ma koliko su to pojedinci pokušavali da guraju u prvi plan i traže pravdu na sve, nije im polazilo za rukom.
Brojni zločini nad Srbima još nisu dobili epilog i sve je vjerovatnije da neće ni doći jer dokazi blijede, svjedoke stižu i uzimaju godine, a sa druge strane osuđuju redom. Sa dokazima ili bez njih, kako upozoravaju porodice optuženih i osuđenih.
Ovoj zemlji, ako zaista želi da opstane, potrebno je pomirenje koje dobrim dijelom leži na istini o onome što se dešavalo na njenim počecima. Do toga se mora doći i zarad žrtava i onih koji ih i danas oplakuju.
Svako ko je počinio ratni zločin treba da odgovara, bez obzira na to bio Srbin, Hrvat, Bošnjak... Zaštićenih ne smije biti, ali imajući u vidu da tako do sada, u potpunosti, nije bilo ne treba da čudi odluka vlasti u Republici Srpskoj da osnuju nove komisije koje treba da ponovo pročešljaju sve što se dešavalo Srbima u Sarajevu od 1991. do 1995. godine te svim narodima u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine jer je svima jasno da Srebrenica nije jedina i da nisu samo Bošnjaci stradali tu i tih godina.
Zadatak članova u tim komisijama, među kojima su i strani eksperti, jeste da još jednom pređu istoriju i daju svoju ocjenu dešavanja. I utvrde istinu. Crno na bijelo. Kakva god ona bila.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
