Pusti san
Manjak radnika na domaćem tržištu rada donekle je primorao domaće poslodavce da poštuju svoje zaposlene i njihova prava, ali puna primjena i dalje je miljama daleko.
Za nemali broj poslodavaca većina propisa iz oblasti zakona kojima se uređuju radnička prava samo je mrtvo slovo na papiru. Isplata minimalne plate na račun, uskraćivanje kompletnog godišnjeg odmora, neplaćanje prekovremenih sati, nemogućnost odlaska na bolovanje i izostanak adekvatne zaštite samo su dio stavki sa radničke liste prava koja se svakodnevno krše u Srpskoj. Među pravima koja se ne poštuju svakako je najporaznije nepotpisivanje ugovora o radu i neprijavljivanje na obavezne vidove osiguranja, jer bez tog ugovora zaposleni ne može računati ni na jedno drugo, zakonom zagarantovano pravo. Takvi radnici nevidljivi su u sistemu i potpuno nezaštićeni.
Može se očekivati da je rad na crno zbog kompletne situacije na tržištu rada i pooštrenih kaznenih mjera potpuno iskorijenjen, ali to nije slučaj. U prvih šest mjeseci ove godine inspektori Poreske uprave i Inspektorata RS na terenu su zatekli oko 300 radnika koji nisu imali ugovor o radu i nisu bili prijavljeni na obavezne vidove osiguranja. Angažovanje radnika na crno najčešće je u ugostiteljstvu, trgovini, ali i eksploataciji i preradi drveta i građevinarstvu, a na takav angažman radnici vjerovatno pristaju i prave se nijemi zbog loše ekonomske situacije i brige za egzistenciju, što poslodavci u velikoj mjeri koriste.
Da se tako nešto ne bi dešavalo, inspektori bi morali represivnije djelovati na terenu, u čemu su saglasni i sindikalci i poslodavci.
Iako je nekoliko zakona koji se bave ovom problematikom inspektorima odriješilo ruke, jer propisuju paprene kazne, nažalost one se u praksi rijetko primjenjuju. Da su inspektori blagonakloni svjedoči podatak da su u prvih šest mjeseci samo tri puta posegli za zabranom rada na određeni period privrednih subjekata koji nisu prijavili radnika. Takva mjera dala je više nego dobre rezultate kod problema neizdavanja fiskalnih računa i vjerovatno bi bila daleko efikasnija i po pitanju ovog problema u odnosu na minimalne novčane kazne koje inspektori najčešće pišu privrednim subjektima. Da stvar bude gora, poslodavci nerijetko zahtijevaju sudsko odlučivanje o pitanju angažmana radnika bez ugovora o radu, što se na kraju završi mahom uslovnom kaznom.
Zbog takvog stanja neophodno je ispitati koliko su odgovorni oni koji kontrolišu rad na crno i (ne)kažnjavaju firme koje ne poštuju propise. Siva ekonomija, mito i korupcija ne smiju nikada biti opcija, a posebno ne kada je u pitanju zaštita radno sposobnog stanovništva koje doprinosi ekonomskom i privrednom razvoju društva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
