Pusta želja
Petocifrene plate pusta su želja za veliku većinu radnika u Republici Srpskoj, bez obzira na to kojim poslom se bave i koliko časova provode na radnom mjestu. Za većinu nedosanjani san, ali za pojedince realnost od koje se sirotinji zavrti u glavi.
Najveća isplaćena plata u maju u Srpskoj iznosila je 30.876 maraka, a legla je na račun stanovnika Gradiške koji je zaposlen u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima. Na listu srećnika upisalo se i nekoliko Banjalučana, na čije račune su u maju takođe legli petocifreni iznosi, iako nešto niži od onoga koji je dobio Gradiščanin.
To potvrđuje da u jeku pandemije virusa korona, koja je stavila katanac na mnoga preduzeća i hiljade radnika ostavila bez posla, a njihove porodice bez kore hljeba, ima i onih koji i te kako dobro zarađuju.
Jedino logično objašnjenje za petocifrenu platu koja je skoro 60 puta veća od minimalca koji u Srpskoj liježe na račune mnogih radnika jeste to da posao tog radnika njegovom poslodavcu donosi veoma veliku dobit, iz koje on može, a očigledno i hoće, da isplati radniku tako visoku naknadu. Sigurno je da je radnik koji podiže sa računa toliki iznos mjesečno srećnik u očima onih koji te cifre mogu samo sanjati. Uprkos basnoslovnom iznosu, ne treba umanjiti ni zalaganje, trud i rad onoga ko je tu platu zaradio.
Očigledno da postoje poslodavci koji rad i trud cijene i koji su spremni da profit podijele sa svojim zaposlenima, a ne da za sebe zadrže najveći dio poput većine.
Da je trud na cijeni samo kod rijetkih poslodavaca, potvrđuje primjer hiljade drugih koji su već na prve poteškoće u poslovanju odreagovali umanjujući ionako mala primanja zaposlenih i isplaćujući im minimalnih 520 maraka.
U priči o vrtoglavo visokoj plati u maju koja je legla na račun jednog radnika teško je ne pomisliti na onih 70.000 zaposlenih, među kojima je većina iz sektora turizma i ugostiteljstva, koji dva mjeseca nisu radili, ne svojom krivicom i na čije račune su legli samo minimalci.
Zaposlenima u tim djelatnostima i dalje nad glavama vise otkazi i potpuno neizvjesna budućnost, jer ako epidemija eskalira, a nije daleko od toga, na ugostiteljske objekte ponovo će biti stavljen katanac. A oni koji su tamo zarađivali za život ostaće bez ijedne marke, jer teško da i Republika više može iznaći novac da pomogne radnicima.
Nemoguće je ne zapitati se kako to da pojedine firme propadaju, dok druge zarađuju milione i zaposlenima isplaćuju petocifrene plate, ali dobro poslovanje i velike zarade ne treba nužno vezivati za nelegalne radnje, iako to počesto običnim smrtnicima prvo pada na pamet. To je ipak posao za nadležne inspekcije. +++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
