Pusta sela

Mladi u potrazi za poslom odlaze u gradove, a u selima ostaju samo stari i iznemogli, koji su nemoćni da se bore sa besparicom, sušom i poplavama, pa napuštaju svoja imanja. Daju ih ih za bagatelu, samo da ne gledaju kako nestaje ono od čega su godinama više nego dobro živjeli.

Tako se seoska imanja, koja su nekada koštala čitavo bogatstvo, u današnje vrijeme mogu kupiti po cijeni nešto boljeg automobila.

Pored migracija, dodatni udarac poljoprivrednicima zadaju i elementarne nepogode koje iz godine u godinu uništavaju uloženi trud. Sve te vremenske nepogode razočarale su većinu zemljoradnika koji ruke dižu od svojih kuća, štala, oranica…

Međutim, iako su cijene imanja niže nego ikada, nikome izgleda u Srpskoj ne pada na pamet, da kupi neko imanje, te da živi na selu i uzme motiku u ruke.

Očigledno je da, ako se nastavi ovakav trend, u selima u Srpskoj neće biti više ni starih, a imanja po kojima su naši djedovi bili poznati kao prave gazde biće oronula i zapuštena.

Posljednje korake propadanja sela i imanja, koji su očigledno bliže nego što možemo zamisliti treba spriječiti, jer je poljoprivredna proizvodnja osnovna strateška djelatnost i bez nje se ne može živjeti.

Za to ima niz mjera, samo ih nadležne institucije, ali I većina ljudi, treba sprovesti u djelo. Iako su izdvajanja većih i redovnih podsticaja u poljoprivredu, oživljavanje sela, borba protiv bijele kuge,  stimulisanje rađanja dežurne teme u javnosti, pravi potezi još nisu sprovedeni.

Borba za budućnost i življu sliku sela u današnje vrijeme svela se samo na upozorenje statističara i besmisleno birokratsko pisanje  strategija, akcionih i drugih planova koji padaju u zaborav već nekoliko dana po usvajanju. 

Kada bi se umjesto pisanja dokumenata i kojekakvih preporuka posvetili konkretnim mjerama, onda bi se i mogli očekivati nekakvi rezultati. Ovako se samo možemo nadati da ćemo imati gdje i kod koga da pobjegnemo od gradske vreve i sela ipak neće ostati pusta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.