PTSP iz tastature
OSA je sačuvana. Sud BiH je sačuvan. Ustavni sud BiH je sačuvan. Predsjedništvo BiH ima kapacitet da odlučuje i bez Milorada Dodika, a Oružane snage BiH su pod komandom i kontrolom ratnih oficira Armije Republike BiH.
U ovih nekoliko rečenica staje suština politike za koju kompletan bošnjački politički establišment vjeruje da vodi za izgradnji i jačanju “države BiH”. Dakle, vjeruje da se do tog cilja stiže čuvanjem nedejtonskih institucija na nivou BiH, preglasavanjem srpskih predstavnika u dejtonskim institucijama i Oružanim snagama pod komandom i kontrolom ratnih oficira Armije RBiH. Alal vjera!
Pri tome nije nimalo beznačajno naglasiti da su citirane rečenice iz pera sarajevskog novinara Avde Avdića koji je donedavno i u Republici Srpskoj slovio za profesionalnog i objektivnog, a odnedavno ga više ni kolege u Sarajevu ne doživljavaju kao novinara, već kao prvo pero OBA BiH i njenog direktora Osmana Mehmedagića Osmice.
U citiranom tekstu se vapi za Tužilaštvom BiH i naglašava da “bez naredbe Tužilaštva BiH nijedna policijska agencija ne može uhapsiti Milorada Dodika”, čime se, u stvari, do kraja ogoljava cijela priča o borbi za nezavisnost pravosuđa. Kome god u Srpskoj, bez podsjećanja na nametnute odluke visokih predstavnika i sramne presude Ustavnog suda BiH, ovo nije dovoljno da razbije iluzije o tome da ukidanje Republike Srpske nije krajnji cilj bošnjačke politike, taj je slijep kod očiju ili pati od političkog autizma.
Međutim, nije ovdje riječ o političkim autistima iz Banjaluke, već o zveckanju oružjem iz Sarajeva i onima koji bi trebalo da imaju i te kako povišen stepen odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ. Tastature su novinarski redenici i zato svako pominjanje one zlokobne riječi od tri slova koja počinje sa “r” mora da bude praćeno krajnjom obazrivošću i oprezom da ne bi bila protumačena kao huškanje i izazvala ono što niko ne želi, pa sigurno ni njeni autori. To sigurno nije željela ni novinarka, takođe sarajevska, kojoj su se na granici BiH od pripadnika Civilne zaštite pričinili specijalci Vojske Srbije.
Elem, ne postoji politički cilj vrijedan oružanog sukoba i žrtava i to je svakome dobronamjernom jasno, ali nije jasno zašto se na svakodnevne poruke iz Banjaluke kojima se to naglašava odgovara potpuno drugačije. Kao u ovom slučaju, pozivanjem na “Oružane snage BiH pod kontrolom ratnih oficira Armije RBiH”. Na sreću ili nažalost, zavisi iz kog ugla se posmatra, jedino što je ostalo od te tzv. Armije, ali i od Vojske Republike Srpske i HVO-a jeste posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Koji očigledno trese neke kojima su tastature redenici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
