Prvih 30 godina

Vedrana Kulaga Simić

Stranice istorije srpskog naroda mahom su ispisane stradanjima, patnjama i rijekama prolivene krvi, težnjom da živi slobodno, opstane i ostane na ognjištima te na njima podižu nova pokoljenja, nazdravljajući i sa dobrim komšijama drugih vjera i nacija. Ali...

 

Nakon zvjerskih ubistava četrdesetih godina prošlog vijeka došle su na red i devedesete, a njihov početak, prema svjedočenjima mnogih, mirisao je baš na one koji su mnogi htjeli da zaborave, ali nisu mogli ni potisnuti zbog težine i razmjere stradanja. Pokolja.

Republika Srpska je proglašena prije početka poslednjeg rata, a kasnije se stalno u njenu odbranu. Početkom nemirnih devedesetih godina ustali su mnogi, do tada, obični mladići, djevojke i oni stariji da brane svetinju s ciljem da konačno dođu do slobode da ne bi i svojim pokoljenjima pričali, drhtavim i teškim glasom, kao što su njima njihovi preci. Formirali su prvu liniju odbrane naroda, a previše ih se nije vratilo djeci u zagrljaj. Previše ih nije dočelo slobodu za koju su se časno borili, jer su za Srpsku dali živote i u njene temelje ugradili dijelove svojih tijela. Vjerovali su da rade baš onako kako treba. Nisu htjeli da bježe, iako su bili svjesni da kreću u rat i da možda nikada više neće preći kućni prag, ali na kraju se, ipak, potvrdilo da njihova žrtva nije bila uzaludna. Srpska je odbranjena, a potom i priznata, kao zemlja koja je zvanično počela život 9. januara 1992.

Ova godina je u znaku jubileja, jer Republika Srpska obilježava pune tri decenije postojanja na karti svijeta. Proslavila je svoj 30. rođendan i sada otvara novo poglavlje, sa istom porukom da želi mir, a ne sukobe. Da želi napredak, da želi da bude prihvaćena jer to zaslužuje. Jer je neizbrisiva činjenica još od onog novembra u Dejtonu kada je ovjerena.

Ni ovo vrijeme u kojem živimo nije lako. Ponovo se nepotrebno, a prečesto pominje riječ rat, što je nerazumljivo i teško prihvatljivo da i dalje ima onih koji bi na taj način danas htjeli da pokušaju dobiti ono što im nije pošlo za rukom krvavih devedesetih. Teško je povjerovati da i danas ima pojedinaca koji su spremni da nečije roditelje i djecu uvuku u rat, umjesto da spuste loptu i priznaju da Srpska postoji. Da ima nadležnosti, kao i FBiH i BiH. Umjesto da sazrijevamo i tražimo puteve kojim treba krenuti da bi nam svima bilo bolje, postoje pojedinci i grupe kojima ništa nije sveto i koji u zlobi i mržnji žive, ali činjenica je da je Republika Srpska napunila 30 godina i da će nastaviti dalje.

Ovo nije njen ni prvi ni posljednji jubilej, ali je značajan kao i svaki. I zato, svi koji su danas na pozicijama i oni koji će tek doći na njih treba da rade za Republiku Srpsku i sve koji žive na njenoj teritoriji, da ne bi brukali i ponižavali one koji su za nju najvrednije dali. Život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
Kamen spoticanja
Kamen spoticanja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana