Prvih 30 godina
Stranice istorije srpskog naroda mahom su ispisane stradanjima, patnjama i rijekama prolivene krvi, težnjom da živi slobodno, opstane i ostane na ognjištima te na njima podižu nova pokoljenja, nazdravljajući i sa dobrim komšijama drugih vjera i nacija. Ali...
Nakon zvjerskih ubistava četrdesetih godina prošlog vijeka došle su na red i devedesete, a njihov početak, prema svjedočenjima mnogih, mirisao je baš na one koji su mnogi htjeli da zaborave, ali nisu mogli ni potisnuti zbog težine i razmjere stradanja. Pokolja.
Republika Srpska je proglašena prije početka poslednjeg rata, a kasnije se stalno u njenu odbranu. Početkom nemirnih devedesetih godina ustali su mnogi, do tada, obični mladići, djevojke i oni stariji da brane svetinju s ciljem da konačno dođu do slobode da ne bi i svojim pokoljenjima pričali, drhtavim i teškim glasom, kao što su njima njihovi preci. Formirali su prvu liniju odbrane naroda, a previše ih se nije vratilo djeci u zagrljaj. Previše ih nije dočelo slobodu za koju su se časno borili, jer su za Srpsku dali živote i u njene temelje ugradili dijelove svojih tijela. Vjerovali su da rade baš onako kako treba. Nisu htjeli da bježe, iako su bili svjesni da kreću u rat i da možda nikada više neće preći kućni prag, ali na kraju se, ipak, potvrdilo da njihova žrtva nije bila uzaludna. Srpska je odbranjena, a potom i priznata, kao zemlja koja je zvanično počela život 9. januara 1992.
Ova godina je u znaku jubileja, jer Republika Srpska obilježava pune tri decenije postojanja na karti svijeta. Proslavila je svoj 30. rođendan i sada otvara novo poglavlje, sa istom porukom da želi mir, a ne sukobe. Da želi napredak, da želi da bude prihvaćena jer to zaslužuje. Jer je neizbrisiva činjenica još od onog novembra u Dejtonu kada je ovjerena.
Ni ovo vrijeme u kojem živimo nije lako. Ponovo se nepotrebno, a prečesto pominje riječ rat, što je nerazumljivo i teško prihvatljivo da i dalje ima onih koji bi na taj način danas htjeli da pokušaju dobiti ono što im nije pošlo za rukom krvavih devedesetih. Teško je povjerovati da i danas ima pojedinaca koji su spremni da nečije roditelje i djecu uvuku u rat, umjesto da spuste loptu i priznaju da Srpska postoji. Da ima nadležnosti, kao i FBiH i BiH. Umjesto da sazrijevamo i tražimo puteve kojim treba krenuti da bi nam svima bilo bolje, postoje pojedinci i grupe kojima ništa nije sveto i koji u zlobi i mržnji žive, ali činjenica je da je Republika Srpska napunila 30 godina i da će nastaviti dalje.
Ovo nije njen ni prvi ni posljednji jubilej, ali je značajan kao i svaki. I zato, svi koji su danas na pozicijama i oni koji će tek doći na njih treba da rade za Republiku Srpsku i sve koji žive na njenoj teritoriji, da ne bi brukali i ponižavali one koji su za nju najvrednije dali. Život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.